- Peščanik - https://pescanik.net -

Živela smrt

Foto: Predrag Trokicić

Koliko je opasna pretnja nuklearnog rata? Veoma, ako se o tome razmišlja racionalno. Ovo naravno nije nepoznato u teoriji igara od fon Nojmana do posebno Tomasa Šelinga.

Uzmimo da su suparnici racionalni i da raspolažu nuklearnom silom kojom mogu u potpunosti da unište jedni druge i uostalom ceo svet. Budući da je svaki napad samoubistven, misli se, nuklearno oružje čuva mir jer će racionalni ljudi vrednovati život iznad smrti.

Uzmimo svejedno da jedna od strana u sukobu pokrene nuklearni napad, šta je odgovor druge strane? Bombe su u vazduhu, uništenje, sopstvena smrt takođe, koji se racionalni cilj postiže posthumnim uništenjem neprijatelja? Osveta nema smisla, nije racionalan motiv, jer nema nikoga ko bi mogao od nje da ima bilo kakvu korist, pa ni nauk ako je to cilj. Čak i da je motiv nuklearnog odgovora na nuklearni napad da se upozore svi na to da nema nekažnjivih zločina, posle nuklearnog rata, po pretpostavci, nema nikoga ko bi imao bilo šta da nauči. Čak i ako zamislite veliki potop, neko mora da bude u Nojevom kovčegu da bi kazna imala smisla.

Iz ovoga sledi da nije racionalno odgovoriti napadom na nuklearni napad. Usled čega je racionalno uložiti u nuklearno oružje i upotrebiti ga čim je moguće u potpunosti uništiti protivnika. Jer onaj ko prvi krene u napad, a na drugoj strani ima racionalnog protivnika, pobediće nekažnjeno.

Kako to mora biti svima poznato, racionalno je odmah krenuti u nuklearni napad. Pretnja nema smisla jer samo podstiče protivnika da požuri da bude prvi koji će krenuti u napad. Iz toga sledi da bi racionalni suparnici istovremeno krenuli u nuklearni napad i neizbežno je potpuno uništenje.

Dva su razloga zašto do toga ne dolazi, što ne znači da neće doći. Jedan jeste da protivnik ne mora da bude racionalan. Ukoliko se računa da će svejedno odgovoriti na nuklearni napad nezavisno od toga što se time ništa ne postiže, nije racionalno da se u napad krene čak i ako se u tome protivnik preduhitri. Pa ako su protivnici racionalni kada odlučuju da krenu u napad, a iracionalni kada odlučuju da na neprijateljstvo odgovore bez obzira što su već mrtvi da tako kažem, onda nije racionalno krenuti u nuklearni napad čak i ako se u tome protivnik preduhitri.

Šta ako je napadač iracionalan, ako slavi smrt? Onda je svejedno da li se na drugoj strani nalazi racionalan ili iracionalan protivnik, jer je obostrano uništenje neizbežno.

Mnogi u publici ovo brkaju sa heroizmom. Ali je dovoljno, normalnim osobama, da se prisete da imaju porodicu, roditelje i decu, pa da vide razliku između heroizma gde se čovek žrtvuje za svoje bližnje i zlonamernosti gde se oni žrtvuju kako bi se u smrti našla slava. Mada, u slučaju nuklearnog rata, samo na drugom svetu i to u onom u kojem se zla nagrađuju.

Peščanik.net, 01.03.2022.

Srodni link: Aleksandar Goljc – A ako baš zagusti…

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija