- Peščanik - https://pescanik.net -

Zvanična verzija

Prema zvaničnoj verziji, izazivač ovogodišnje epidemije svinjskog gripa je virus H1N1/09, jedan od podtipova influence A. Taj podtip, kaže Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), novitet je na repertoaru mikroorganizama koji nas gnjave, što znači da imunitet na njega nemamo i da se virus tim lakše širi. I sezonski i svinjski grip su, kažu nam dalje, najčešće blagi i rijetko smrtonosni; razlika je u tome što je svinjski grip manje fatalan, ali zato šalje mnogo više ljudi na intenzivnu njegu i kad ubija, pretežno to čini mlađim osobama. Po zvaničnoj verziji, najefikasnije sredstvo za borbu protiv oba gripa je vakcina, koja, osim što pruža imunitet, uspješno sprečava i širenje virusa, pod uslovom da je primi dovoljno veliki dio stanovništva. Obije vakcine se pripremaju na istovjetan način, i veoma su bezbjedne; od 70 miliona ljudi dosad vakcinisanih protiv svinjskog gripa, snažniju neželjenu reakciju, kakva je anafilaktički šok, iskusila je tek jedna na svakih 200 hiljada osoba. Prema zvaničnoj verziji, vjerovatnoća da se od gripa strada, bilo običnog ili svinjskog, fatalno ili ne (recimo, u obliku Guillain-Barré sindroma), mnogo je veća od vjerovatnoće da se to isto dogodi kao posljedica vakcinacije. Zvanično, dakle, vakcina spašava živote.

Osporavanja zvaničnog mišljenja o svinjskom gripu dolaze sa raznih strana. Tu su, na primjer, oni koji zastupaju tezu da je čitav problem naduvan, jer je, suprotno prvobitnim predviđanjima, od tog gripa dosad umrlo svega 9 hiljada ljudi, dok se broj umrlih od sezonskog gripa godišnje kreće između 250 i 500 hiljada. Dakle, zaključuju ti kritičari, u pitanju je obmana javnosti gigantskih razmjera, i njenim razotkrivanjem čitava kampanja vakcinacije postaje obesmišljena. Takvo zaključivanje, međutim, prije svega ukazuje na slabo poznavanje materije: 9 hiljada žrtava svinjskog gripa se odnosi na potvrđene slučajeve, dok onih 250-500 hiljada stradalih od sezonskog gripa predstavlja procjenu. Kolika razlika između broja potvrđenih i procijenjenih slučaja može da bude, najbolje pokazuje upravo sezonski grip. U SAD je, na primjer, taj grip godine 2005. bio naveden kao uzrok smrti u svega 1812 slučajeva, dok je stvarni broj žrtava bio procijenjen na 36 hiljada.

SZO je prvobitne procjene o smrtnosti od svinjskog gripa napravila na osnovu slučajeva iz Meksika, koji su bili jedini dostupni u tom trenutku, i na osnovu činjenice da je virus svijet obišao za svega šest nedjelja. Budući da je početna slika izgledala dovoljno dramatično, i da se brzo morao osmisliti plan akcije (jer vrijeme da se vakcina obezbijedi do zime je isticalo), odlučeno je da se proglasi pandemija. Taj alarm je imao za cilj da se čovječanstvo mobiliše i osposobi za borbu sa potencijalnom pošasti, jer da podsjetim: virus koji je 1918. pobio oko 50 miliona ljudi, ili 3% tadašnjeg čovječanstva, bio je takođe varijanta H1N1. Simptomi su u prvom naletu bili blagi, ali se grip pojavio u još dva talasa i pokosio mahom mlade i zdrave.

Od objave pandemije do danas, postalo je jasno da do ekstremno opasnih mutacija kod ovogodišnjeg virusa srećom nije došlo, te su procjene o stopi smrtnosti korigovane. U SAD, gdje je epidemiološka zaštita relativno efikasna, ta se stopa trenutno kreće oko 0,02% (2 smrti na svakih 10 hiljada inficiranih). Da li takav mortalitet opravdava vakcinaciju? Evo male računice: godišnje od sezonskog gripa u prosjeku oboli oko 10% svjetskog stanovništva, što trenutno iznosi oko 700 miliona ljudi. Ukoliko pretpostavimo da je moć širenja svinjskog i sezonskog gripa slična (što je konzervativan pristup, budući da dosadašnji podaci ukazuju da se svinjski grip širi brže), to znači da se uz stopu smrtnosti od 0,02% može očekivati oko 140 hiljada žrtava, mahom mlađih od 60 godina. Vakcina, da ponovim, ovo širenje može znatno da uspori, i time spasi na hiljade života. Da li je potrebno primiti je, procijenite sami.

Nasrtaji na zvaničnu verziju dolaze i od onih koji dovode u sumnju kvalitet same vakcine. Po njima, one koje kao konzervans sadrže živino jedinjenje tiomersal (što jeste slučaj sa najvećim brojem ovogodišnjih doza) su zapravo čist otrov. Propagatori ove teze se najradije pozivaju na istraživanja od prije desetak godina, koja su navodno pokazala da tiomersal u vakcinama uzrokuje autizam, pritom neometeni činjenicom da je još daleke 2001. metodologija tih istraživanja ocijenjena kao loša, a obimne, odgovarajuće dizajnirane studije koje su uslijedile vezu između autizma i tiomersala nisu uspjele da pronađu. Sličnog kvaliteta su i „dokazi” da skvalen, jedinjenje koje se ponekad koristi kao adjuvans (pojačivač imunog odgovora), takođe dovodi do teških zdravstvenih poremećaja.

Pošto su tako ubjedljivo pokazali svoje matematičko i medicinsko znanje, adepti nezvanične verzije bacili su se na glavnu stvar: razotkrivanje zlikovaca koji su nam čitavu stvar napakovali. Kao i u svakoj teoriji zavjere, i ovdje su glavni krivci tajnovite, mračne i nedodirljive sile: farmaceutske kompanije, SZO, američka vlada. Tako smo nedavno od nekih „danskih novinara” saznali za nečuven skandal: farmaceutske kuće imaju svoje predstavnike u tijelima SZO, a na platnom spisku su im naučnici, koji sjede u istim tim tijelima. Priznajem, izgleda sumnjivo, ali tek ako se ispusti iz vida da je zapravo prilično smisleno da proizvođači i distributeri jednog kritičnog preparata sjede u istim odborima, te da su podaci o konfliktima interesa istraživača najčešće javni, i da stoga njihovo „otkriće” nije vrijedno papira na kom je štampano, niti memorije na YouTube serveru na kojoj je nasnimljeno. (I imajte na umu: gotovo svi priznati medicinski stručnjaci su bar jednom dobili grant ili honorar od neke farmaceutske firme, jer one finansiraju ubjedljivo najveći broj kliničkih studija.)

Napada na zvaničnu verziju zapravo ima toliko, da se ni izbliza ne mogu svi prokomentarisati u jednoj kolumni. Zato ću se osvrnuti još samo na dva: zgražavanje nad činjenicom da farmaceutske kuće ne preuzimaju odgovornost za neželjene posljedice vakcinacije, i glasine da je vakcina u Kanadi izazvala ogromnu štetu i da je povučena iz upotrebe. Istina je da odgovornost za vakcine već decenijama preuzimaju mnoge države, ali kritičari obično propuštaju da navedu razlog: tim racionalnim i odgovornim postupkom se smanjuje otpor proizvođača da učestvuju u procesu koji donosi mršav profit. A u Kanadi vakcinacija nije obustavljena, već je firma GSK, uprkos tome što ne snosi nikakvu odgovornost, samostalno povukla oko 15 hiljada neupotrijebljenih doza iz jedne pošiljke, jer je kod 150 hiljada upotrijebljenih zabilježen neuobičajeno velik broj slučajeva anafilaktičkog šoka (ukupno šest), bez dugotrajnih posljedica. Da li je to planetarna zavjera, ili pak dobro knjigovodstvo i primjena principa predostrožnosti, ponovo procijenite sami.

Da sumiram: zvanična verzija je dovela do blagovremene reakcije na pojavu jednog veoma nezgodnog virusa, i pogriješila samo u jednom: donekle je precijenila opasnost. Nasuprot tome, nezvanična verzija je zakazala u svemu, osim u jednom: proširila se uspješnije od virusa samog, i direktno radi nauštrb napora koje ulažu SZO i zdravstvene službe. Njeni prvosveštenici i propagatori, svi ti „nezavisni analitičari”, prodavci ljekovitih vodica i teoretičari zavjere, rade ono što najbolje umiju: ignorišu dostupnu medicinsku literaturu i zdrav razum, koriste spremnost medija da objave svaku budalaštinu koja dobro zvuči, i puštaju mašti na volju. U najboljem slučaju, to je odraz neukosti; u najgorem, sabotaža.

Zvanična verzija, ma kako nesavršena bila, plod je ozbiljnih napora, zasnovanih na najkvalitetnijim dostupnim informacijama; na osnovu nje su, uz minimalan rizik, već spašeni mnogi životi. Nezvanična verzija, s druge strane, nije ništa drugo do društvena igra: čas žmurke, čas rulet, čas svima znani ritual premetanja tri prazne kutije šibica velikom brzinom, dok se radoznalci okupljaju, dok ne naiđe onaj jedan koji će na licu mjesta izgubiti više nego što je slutio da ima. I onda sve iz početka.

Tekst je proširena verzija članka objavljenog u Vijestima, 05.12.2009.

Peščanik.net, 04.12.2009.

Srodni linkovi:

Psychology Today – Korona virus u našoj glavi

The Guardian – Poslednja epidemija

Lazar Pašćanović – Virus panike

Biljana Stojković – Španska groznica

Vojislav Pejović – Generalna proba

Vojislav Pejović – Tigrovi doktora Wodarga