Nacionalizam je teska droga. Skidanje s te droge je teško. Remisije su neizbežne. Mora se pokušavati više puta. Svaka droga je privlačna, u tome je upravo njena opasnost. Droga nacionalizma je privlačna, jer se pod njom:
- ne vidi bolna realnost (na njeno mesto stupaju halucinacije, fantazmi, iluzije privilegovane posebnosti, neostvarive želje, sumanute predstave svemoći);
- oslobađa od teških zahteva svakodnevnice, razuma i morala (svi ti zahtevi su nepravedni);
- ukida odgovornost za sopstvenu sudbinu (mi smo a priori nevini, jer smo najlepši, za sve su krivi drugi);
Melem je za ugroženo osećanje samopoštovanja (možda sam ja ništa, ali mi smo sve);
Podstiče slatko samosažaljenje (niko me ne razume, evo šta su mi uradili).
Svaka droga nas kratkotrajno i prividno „usrećuje“. Svaka droga nas uvodi u „raj budala“. Zato će zavisnik učiniti sve, bez izuzetka, da svoju zavisnost redovno i obilato hrani. Kako ga droga slabi, tako raste strah od apstinenacijalne krize. Kako raste taj strah, tako se smanjuje sposobnost otpora, inhibicije samodestruktivnog poriva, a stvarnost, u koju bi se trebalo vratiti, postaje sve neprijatnija. I samim tim droga sve „potrebnija“.
Prvi korak je priznavanje problema. Taj korak je zastrašujući i od njega se bolesnik brani samoizolacijom. Bez pomoći spolja, adikcija, pogotovo poodmakla i zapuštena, je nepobediva. Treba ući u Evropsku uniju.
Jutarnja kafa
Peščanik.net, 21.04.2008.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Srđa Popović (see all)
- Atentat – naša privatna stvar - 11/03/2023
- SRĐA POPOVIĆ (1937-2013) - 29/10/2021
- Pobuna JSO – poslednji čin? - 26/06/2019