- Peščanik - https://pescanik.net -

Glad 1, glad 2

Foto: Predrag Trokicić

Na vrhuncu raspada sistema u Srbiji, igranje ljudima kao političkim pionima postaje razlog za mnogo temeljniju intervenciju EU nego što je bila ona na koju je bivši predsednik reagovao sa svojim poznatim pozivom na dijalog. Vlast je naime razdelila dva štrajka glađu, od kojih je jedan, prvi, pravi, organizovan kao šatro/šatorski odgovor na drugi. Poslanik Mrdić gladuje na centralnom mestu na skupštinskim stepenicama, obezbeđen sa još dva šatora nepoznatog sadržaja i bezimenim veteranima koji takođe gladuju, a trajanje odnosno početak prilagođava se prilikama, e da bi svakako gladovao duže. Gladuje zato što bi hteo da se uhapse drugi osumnjičeni u procesu protiv krivaca za pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu. Poslanik nije zadovoljan izborom dosad osumnjičenih i sudu je dostavio svojeručno sakupljene dokaze, te od suda zahteva odgovor odnosno skretanje procesa u pravcu koji bi on hteo da vidi. Drugim rečima, poslanik gladuje jer bi hteo da njegovo viđenje procesa izvansudskom, političkom intervencijom promeni zakonom propisani put. Ovakvo mešanje u sudski postupak moralo bi biti osuđeno u skupštini. Umesto toga, poslanik je podržan u svom zahtevu, što znači da vlast upravlja protestom i podržava pritisak na sud. Poslanik svoj protest štrajkom glađu izvodi ne pred sudom, kojem se obraća sa zahtevom, već pred skupštinom, koja predstavlja pravu pretnju sudstvu. Ostavimo po strani podršku vučimedija i izjave samog poslanika. Skup interesa koji se sasvim jasno čita iz čitavog događaja otkriva da vlast hoće da usili svoje viđenje nesreće u Novom Sadu i da joj tu nameru ometa sudstvo. To je dosad najveći pritisak na granu vlasti koja bivšem predsedniku posebno smeta i hoće da je potpuno disciplinuje. Serija slučajeva u kojima je sudstvo reagovalo po svojim pravilima i principima i serija slučajeva u kojima je kršilo sopstvena pravila i principe zajedno predstavljaju gorući primer za evropski sud za ljudska prava. Zašto takav slučaj nije na odgovarajući način već podnesen toj ustanovi?

Nekoliko desetina metara od tog očiglednog primera kršenja većeg broja zakona, propisa, ustava i ljudskih prava, a bogme i građanskog razuma, štrajkuje glađu očajna majka, koja je doživela najveći gubitak i onda još godinu dana prećutkivanja, ponižavanja i kršenja zakona, propisa i potpunog odsustva empatije. Ona vlast proziva kao majka i ne manje kao građanka. Na prvi pogled, oboje štrajkača glađu ima isti motiv – pad nadstrešnice. Poslanik za cilj ima skretanje istrage u smeru koji odgovara vlasti i bivšem predsedniku, dakle sakrivanje istine, majka i građanka hoće otkrivanje istine. No majka i građanka nije pripuštena ni blizu skupštine, već je fizički potisnuta na rub svetog gaja između glavnih zgrada državnih institucija, gde borave plaćenički Morloci. Morali bi zameniti mesta – majka i građanka u predvorje skupštine, poslanik pred odgovarajući sud. Skoro suvišna primedba – vučimediji na sve načine ponižavaju i potkazuju nju, ne njega. Bez obzira na mogućne još uvek lakoverne, nedvosmislena naklonjenost ženi čistih motiva pokazuje da se stvar naprosto ne može falsifikovati. A poslaniku Mrdiću patriotska akustička agresija iz najveće blizine očito godi. Ništa čudno, jer ni zvučni top nije primetio. Sve zajedno moglo bi biti poslednja, konačna prepreka režimu i zaustavljanje neminovnog, kad bi bivši predsednik otišao do majke i građanke, ispunio njene zahteve i shodno tome otišao u isključivo svoj nespokoj.

U razgovoru sa novinarkom na RTS u subotu, on je bar deset puta izjavio da „nema nikakvih problema“ sa sretanjem, i neka majka i građanka slobodno dođe u posetu – dok štrajkuje glađu!!! – ali nije pomenuo jedinu realnu mogućnost, a to je da on dođe i u „dijalogu“ je ubedi da prestane sa gladovanjem. Drugim rečima, opet je masno lagao. On uistinu ne može da poseti ni svog voljenog, hrabrog i izdržljivog poslanika, jer bi to značilo da mora da poseti i nju. Bivši predsednik na samom je kraju i nema nijednog rešenja, sem da sa uistinu monstruoznim licemerjem čeka da neko od njih dvoje umre. Jer njegova vlast je najskuplja, da dopola parafraziram onog pesnika poluklanja. Vučimediji seire prikazujući završnicu svog sveta kao utakmicu, pošto im je bivši predsednik otvorio put, zahtevajući da se ne vređa majka i građanka. Tačno su razumeli namig. Ni Rusija, ni Tramp, ni EU ne mogu da stvarno naude bivšem predsedniku. Majka i građanka može, i zato bi osnovni zadatak svih Beograđana na liniji Novi Sad – Novi Pazar bio da je u tome spreče, po cenu još koje godine borbe i razvijanja pameti i mašte. Beograđanin – pas lutalica to je prvi razumeo, i došao je da je štiti.

Peščanik.net, 10.11.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)