- Peščanik - https://pescanik.net -

Gordo posrtanje pred svetom

Najavile su dve IZ u Srbiji da će u Beogradu pred zgradom Vlade imati „susret“. To je otkazano u poslednjem času i pokazalo se da to neće biti susreti kao u Novom Pazaru, gde se nije prezalo ni od upotrebe oružja, ali u strahu od incidenata ovaj je manevarski prostor ispred Vlade ostao prazan. Igra međutim i dalje traje, i ima sve karakteristike planiranih manevara sa ne baš nepoznatom političkom pozadinom. Svet su obišle slike iz Dečana i Gračanice koje pokazuju pravoslavne vladike kako se tuku, podeljeni i zavađeni. Etnolozi su dobili čak jedan nov elemenat koji je tipično naš srpski – sukobljeni kaluđeri su pretili šta će uraditi majkama i sestrama u prvim redovima sahrane. Ako seksualne namere nisu, političke su vrlo jasne i sada i oni ispod polumeseca nad Srbijom, odnosno naši muslimani, igraju istu igru, pri čemu se ni pravoslavci ni muslimani ne pitaju ko ih je to podelio i zbog čega. Još se ne zna kraj ovih manevara, ali iako su susreti otkazani, namere jedne i druge strane nisu uklonjene. Kada su političari još sredinom 80-tih godina obnovili instituciju etnarha, odnosno da verske vođe budu istovremeno i političke i nacionalne vođe, bilo je jasno da će manipulacija biti i s jedne i s druge strane. Ovo se neće skoro smiriti i najčudnije je da muslimani ništa nisu naučili od svojih suseda hrišćana okupljenih oko Artemija, ali je sigurno jedno, da se ovde igra jedna politička igra iz koje vernici bilo koje veroispovesti neće izvući ništa dobro. Inače, nisu to jedini versko-politički manevri, ima i drugih, i oni se odvijaju u nekom grču, a rezultata nema pa nema. Priča je izgleda dovoljno poznata, odnosno scenario znamo, ali posledice, i kad nas udaraju u glavu, ne privode nas pameti.

Iznećemo jedan predlog za koji verujemo da je konstruktivan, ma šta ko o njemu mislio, pa makar i da je šala.

Ministar inostranih poslova V. Jeremić muku muči sa Kosovom, posao mu ne ide, piše rezolucije, pa onda nastavlja igru šta s njima da čini. Mnogi zahtevaju njegovu ostavku. Nije sasvim izvesno da bi i ta ostavka nešto rešila i pomakla stvari oko Kosova napred, jer ovde manevri služe za unutrašnju upotrebu, preko njih se odmeravaju snage političkih struktura. U svim modernim zapadnim demokratijama i nakon parlamentarnih izbora, kada se vlada sastavlja prema rezultatima koje su postigle političke partije, vrše se često rekonstrukcije vlade. To je sasvim legitiman čin i građani nisu nimalo iznenađeni kada vide da je za ministra spoljnih poslova postavljen neki čovek čija partija nije bog zna šta dobila na izborima, ali on uliva nadu jer navodno ima rešenje za krupne probleme. To je poznat sistem činovničkih vlada, kada neki stari profesor latinskog jezika sastavi vladu i učini mnogo. Stoga bi trebalo kod rekonstrukcije recimo doktoru V. Koštunici ponuditi da bude ministar spoljnih poslova – to je sasvim moguće i izvodljivo, jer on svojim saopštenjima za javnost iz dana u dan ponavlja da ima rešenje za Kosovo, pa kada bude „vlastan“ on će valjda rešiti ovaj problem u saradnji sa recimo nekolicinom vladika. Uzgred, ovaj rusizam „vlastan“ se zahvaljujući Koštunici bezmalo odomaćio u srpskom jeziku, ali je on zaboravio, i mnogi s njim, da ta reč označava čoveka vlastoljubivog, sklonog despotskom ponašanju. Kada bi se ovo dogodilo, naravno videlo bi se brzo – i mi to znamo – da dr Koštunica i njegovi istomišljenici ne mogu ništa da reše, i da su ovo obični politikantski trikovi, ali svakoga treba držati za reč. Ovaj ozbiljan predlog, sasvim legitiman, ima smisla jer smo dugo, previše dugo, isprobavali umeće nemogućeg. I sada bi, kada bi se videlo da ni ovo nije rešenje, došlo vreme da se okrenemo umeću mogućeg, kako je politiku definisao lord Akton.

Neće od našeg predloga naravno ništa biti, jer moćnicima više odgovara da menevri s vremena na vreme traju. Muftija Zukorlić preti da će goreti i Sandžak i Srbija, ali naravno od toga nema ništa jer ova vrsta političke piromanije pripada onom scenariju koji smo napred opisali. Neka ministar spoljnih poslova bude i izvesni gospodin Samardžić koji je veštinu političkog umeća učio od Karla Šmita – onako kako je on razumeo K. Šmita – stvari se neće mnogo promeniti. Manevri su dobro pokriće za ovo naše gordo posrtanje pred svetom.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 02.09.2010.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)