- Peščanik - https://pescanik.net -

Hajka

Beograd, 15.3.2025, foto: Vedran Bukarica

Ko je opalio iz soničnog topa 15. marta 2025? Izgleda da nije bilo nikakvog topa pa ništa nije moglo da pukne. To što se ljudima učinilo, zabluda je nastala tokom procesa državnog udara i rušenja ustavnog poretka. Rušenje se nastavlja ubedljivim sećanjima na taj masovni napad, a despot je odlučio da zaustavi sećanja.

Nije bilo ni zvuka koji je napadao sva čula, za koji ljudi tvrde da ih je doveo do užasne strepnje za život. To je neko naknadno montirao po uputstvima Aleksandra Radića. Panično razmicanje mase pred nepoznatom silom bilo je ranije uvežbano.

Svi koji misle drugačije, a o tome su govorili javno i još ne umeju da zaćute, odgovaraće pred sudom.

Pretnje je nedavno izgovorio A. Vučić, a njegove težišne nesuvislosti je u formi saopštenja obrazložio zamenik glavnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, Miodrag Marković. Tužilaštvo je, kako kaže on, prikupilo veliki broj dokaza na osnovu kojih tvrdi da 15. marta prošle godine nije upotrebljen zvučni top niti bilo šta slično.

Na ovaj način, tužilaštvo daje svoj doprinos zaštiti ustavnog poretka Srbije, koji je narušen ne samo mučenjem građana, nego i svedočenjima da je mučenja bilo. Najavio je individualizaciju krivične odgovornosti i zapretio: „U ime Višeg javnog tužilaštva u Beogradu mogu da vam predočim, da vam poručim i ako hoćete obećam, da će svi učinioci ovih stvari biti procesuirani, i da se niko od njih neće izvući.“

Ovo je domaći model za uporno sprovođenje jedne neuračunljive volje. Ne bi se reklo da su tužilac i njegova politička inspiracija, kojoj je on ulizički podređen, u dobrom stanju. Njihov mentalni status ne pokazuje oštećenje samo ignorisanjem logike i elementarnih prava ( na mišljenje, javnu reč i vrednosni sud), nego pre svega kroz magareću bandoglavost u upornom laganju. Vladar, kao patološki lažov, nikada nije uhvaćen u istini. Hiljade ljudi koji su doživeli zvučni udar, svedoče o svojim iskustvima. Ta iskustva su skoro identična. Te večeri u živom programu Informera, znajući šta se napolju događa, Dragan J. Vučićević i Vladimir Đukanović, urlikali su iz sveg glasa: Udri predsedniče! Udri vetre malo preko jetre!

Šta su slavili telesni paraziti vrhovnog komandanta srpskog topništva?

To i ne mora da bude jedan od dokaza da je nečega bilo. Recimo, izopijala se posluga koja je u derneku i bahanalijama očekivala nešto mnogo gore za 500.000 blokadera koji su osvojili grad. Opsesivno neprijateljstvo prema građanima A. Vučić iskazuje kao otvorenu mržnju, preteći sudom svima koji su ga uhvatili u zlodelu.

Odlučio je da tužilačku pretnju, koja je doslovni prepis njegove opake izopačenosti, upotrebi kao predizborni adut. Pokušaće da obeshrabri sve one koji mišljenjem ruše nepostojeći ustavni poredak. Zbog javne reči i dobre analize zlodela, Aleksandar Radić je zlostavljan i proteran iz zemlje. Vratiće se, nadamo se, 26. oktobra.

Preteće saopštenje je pokušaj bizarnog literarizovanja vladajuće volje u najavi neostvarivih sudskih procesa. Marković govori o dokazima za nešto što se nije dogodilo ne objasnivši kako se dokazuje ono čega nije bilo. On preti svima koji su bilo kada u bilo kojoj prilici govorili o upotrebi soničnog oružja. Takvih ima na hiljade. Niko se neće izvući, kaže on, ali ne kaže od čega. Počinioci „ovih stvari“ će biti procesuirani, ali ne kaže kojih stvari. Moguće je da budalaste formulacije u ovoj pretnji daju potrebnu ozbiljnost najavljenoj masovnoj represiji.

Zamislimo montirani sudski proces, koji oktroisani sistem naprosto ne može da izvede. Ne može zbog toga jer nema nikakvog osnova za proces, ali nema snage ni pameti za takav posao. Tužilac, recimo, tvrdi da ničega nije bilo, optuženi kaže da je bilo. I šta onda? Višegodišnji zatvor za rušenje ustavnog poretka, zato što lični doživljaj mučenog ništa ne vredi pred ludačkom negacijom vrhovnog nitkova.

Takav ishod verovatno nije moguć, čak ni ovde. Monstr procesi pod Staljinom, ma kako bili zasnovani na izmišljenim zločinima, ipak su bili savršeno pripremljeni. Optužnice Andreja Višinskog bili su osobena literatura strave u kojoj nije bilo preživelih. Ali progoni u Srbiji tek slede.

Nije valjda da nebulozni vladar, svestan ličnog raspada, priprema masovna hapšenja rušilaca poretka u završnoj fazi kampanje? Nacionalni stadion još nije završen, gde će onda da strpa toliki narod?

Peščanik.net, 16.09.2026.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)