- Peščanik - https://pescanik.net -

Igra prestola

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Trump je postao predsednik kao zvezda rijalitija. Tako će i otići sa mesta predsednika. Za kraj četvrte i ujedno poslednje sezone svog političkog šou-programa ostavio je veliki spektakl: uzbudljive epske scene oko zgrade američkog kongresa i u njoj. Pala je i krv, čime se ispunila duboko potisnuta želja praktično svih strasnih gledalaca rijalitija: da prate smrt uživo. To je ono što vidimo na sceni pod reflektorima – masovni politički spektakl rijalitija. Šta stoji u senci?

U senci imamo Republikansku stranku. Takav kakav je, Trump bi bio nemoguć na mestu predsednika Sjedinjenih Država da stranka nije sve vreme dosledno stajala iza njega. U toj pogodbi, obe strane dobile su šta su htele. Trumpu svetla pozornice; stranci – moć. Pogodba se, međutim, morala razvrgnuti kada je Trump izgubio izbore. Naravno, stranka bi se lako odrekla Trumpa, ali je svima jasno da bi se zajedno sa njim odrekla i dobrog broja od 74 miliona njegovih birača s izgubljenih izbora.

Taj broj glasova na izborima stranka je donedavno mogla samo da sanja. Evo šta stranka treba da reši: kako da se oslobodi Trumpovog političkog tereta i lošeg uticaja, a da zadrži njegove glasače? Iskusni gledalac iz istočnih krajeva Evrope s podozrenjem je pratio spektakl oko kongresa. Sve je tu bilo sumnjivo, a ponajviše lakoća s kojom su se uzurpatori popeli uz ipak dobrano visoke stepenice i prodrli u zgradu. Gledalac je rezignirano zaključio da to mora biti neka „nameštaljka“ za Trumpa.

Sklon teorijama zavere, gledalac se dosetio i da Trumpu ne „smeštaju“ demokrate. Naprotiv, „smeštaju“ mu baš njegovi donedavno verni republikanci. Namestili su režirani incident s nekoliko naivnih naturščika kako bi se trajno oslobodili Trumpa i za raskid krivicu sasvim svalili na njega. Prvo incident, pa onda zahtev za opoziv u oba doma parlamenta – i Trump je formalno zauvek izbačen iz politike, a zgodno bi mu se smanjio i rejting među pristalicama republikanaca.

Za sad, sve teče po planu. Donji dom izglasao je opoziv. Ostalo je da to uradi i senat. Praktično, iz pozicije totalnih gubitnika – izgubili su mesto predsednika i većinu u oba doma parlamenta – republikanci sada mogu da ucenjuju i Trumpa i demokrate. Ako bi i senat izglasao opoziv, Trump više ne bi mogao da se kandiduje za predsednika, a mnogo puta, pošto je izgubio izbore, on je ponovio da baš to želi da uradi 2024. Opoziv u senatu pod kontrolom je republikanaca. Time oni mogu da ucenjuju Trumpa.

Ideja je jednostavna, zadržati Trumpove glasače a samoga Trumpa staviti pod apsolutnu kontrolu. Da bi se to moglo realizovati, postupak za opoziv u senatu treba da traje što duže i vođa republikanskih senatora Mitch McConnell upravo to i najavljuje. Ovde ćemo se podsetiti kako je Trump postrojavao republikanske predstavnike tako što im je pretio da će im uskratiti podršku na izborima 2022. Republikanci sada imaju odgovor na tu pretnju.

Dugotrajni postupak za opoziv Trumpa u senatu šteti i demokratama. Iako su naizgled osvojili sva mesta vlasti u državi, demokratama je ipak potreban funkcionalni senat. Insistiranjem na raspravi o opozivu Trumpa, republikanci sada mogu gornji dom kongresa efikasno da drže u blokadi barem neko vreme. Time mogu da uspore realizaciju, ako ne baš i da osujete sve mere nove administracije s Bidenom na čelu za oporavak američke privrede a pogotovo za zaštitu zdravlja žitelja Sjedinjenih Država.

Da li će se demokrate izvući iz ove republikanske parlamentarne stupice, ostaje da se vidi. Domaćem posmatraču tamošnjih prilika ostaje pak da povuče analogije. Najveći krivac za loše stanje u Sjedinjenim Državama svakako nije Trump. On je samo klovnovsko lice jedne pogubne republikanske politike, za koju bi bila nezaslužena pohvala nazvati je konzervativnom. To je jedan primitivni revolucionarni populizam vođen golim sebičnim interesima onih koji ga s pozicija moći promovišu.

Ali, Trump će pasti, a stranka će se izvući. Jeste, baš kao što je i Milošević pao. Ili, što da ne, Šešelj (ako se okviri suze s države na jednu stranku). Ili, što da ne, kao što će Vučić pasti (ako spekulišemo o doglednoj budućnosti). Milošević, Šešelj, Vučić – oni su samo (dobro, možda ne baš klovnovska) lica pogubnih politika iza kojih su stajale i sprovodile ih njihove stranke. I svaki put kada se pomislilo da smo ih se rešili tako što su pali (ili će pasti), pogrešili smo.

Da li će demokrate i žitelji Sjedinjenih Država uopšte izbeći zamku republikanaca iz senata, te razgolititi njihov osnovni propagandni pogon protiv nove demokratske administracije pod geslom „što gore to bolje“, gledaćemo narednih meseci. Ali, sebičnost republikanaca ne pogađa nas. Sasvim je druga stvar kada govorimo o sebičnosti novoradikala s Vučićem na čelu.

Peščanik.net, 15.01.2021.

TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)