Bilježnica Robija K.: Imamo euro!

Sabrana dela Robija K: 35 godina (1984-2018), 2.300 strana u 5 tomova u izdanju Fabrike knjiga i Peščanika. Pomozite pretplatom ovaj veliki izdavački poduhvat. Do kraja septembra komplet knjiga je 6.500 dinara. Pošaljite svoje ime i poštansku adresu na [email protected], dobićete uputstvo za uplatu. Knjige izlaze iz štampe početkom oktobra. Komplet će u isto vreme izaći i u Hrvatskoj, u izdanju riječkog Ex librisa.

Feral Tribune, 05.01.2002.

U ponoć su ekipa susjedi puknili šampanjce i nalivali glavuše. Ekipa susjedi su arčili i bančili u stanu kod onih Kragića. Kad su puknili šampanjce onda su još urlikali i itali su prskalice po stolu. Po stolu su bile boce sa vinušom i pivušom, plus su bili pjati sa kostima, plus su bile zdjele sa francuskom salatom i odojkićom i kiselim kukumarima. Ekipa susjedi su zalivali odojkića sa šampanjcom i pivali su vužgi ga blaž. Onda je moja mama sa čašom u ruci popela se na stol. Ona je sa nogama razgrnila zdjele sa francuskom i sa odojkićom. Ekipa susjedi su njoj odvalili revijski amplauz. Onda je mama raširila ruke i zapivala je: “Ooood Var-daaa-raaa paaado Triii-glaaa-vaaaaaaaa…” Moj tata je zakolutačijo očima i pozelenkijo je kao kiseli kukumar. On je mami rekao: “Pa nisi valjda toliko pijana, jebate patak! Aj skidaj se sa tog stola!” Samo mama je i dalje širila ruke i pivala je: “Ooood Đer-daaa-paaa paaado Jaaa-draaa-naaaaaaaaa…” Tata je zelenkijo u facu i dreknijo je: “Alo, jebate, iz kojeg si ti filma ispala?! Aj skidaj se sa stola, gudo pijana, nemoj da te ja skidam!” Samo onda se ona Kragićka isto popela na stol do moje mame. One su razgrtale sa nogama francusku i odojkića i pivale su: “Kaaao nis-kaaa sjaaa-jnih đeeeer-daaa-naaaaaaa…” Tata je viknijo: “A vidi sad i ove, jebate!? Ljudi, oćel im neko reć da su falili stoljeće, a?! Oćel neko ušutkat oblokane tuke, a?!” Samo onda su svi ekipa susjedi zagrlili se i pivali su: “Uuuuvjek-si-miiii draaa-ga-bi-laaaa, dooo-mo-vi-nooo mooo-ja-mi-laaaa, Juuhuu-go-slaaa-viii-jooooooo… o-o… Juuhuu-go-slaaa-viii-joooooooo…” Tata je stisnijo mene za ruku i urliknijo je: “U pičku materinu! U pičku materinu! Ovo je balkanska krčma, jebate irud! Ovdi se više ne može izdržat ni sekunde!”

Samo onda su se ekipa susjedi svi počeli penjat na stol do moje mame i Kragićke. Oni su dizali čaše i pivali su: “Voohoo-lim tvooo-ja brrr-da iii-gooo-reeeeeeee…” Tata je odmaknijo se od stola i viknijo je: “Alo! Alo! Ovo je Nova godina, a ne Drugo zasjedanje avnoja! Cili svit slavi euro, a vi bi ovdi vratili dinar, a!? Je li, bando pijana?!” Samo ekipa susjedi su svi plesali na stolu i gacali su po francuskoj i odojkiću. Oni su pivali: “Voohoo-lim tvoooje rjeee-ke iii-mooo-reeeeeeee…” Tata je mene još jače stisnijo za ruku i rekao je: “Ovo je za izrigat, jebate irud! Ovo je već totalno ludilo! Jebešmi mater ako im ne bi trebalo zvat panduriju!” Ekipa susjedi su plesali kozaračko na stolu i pivali su: “Voohoo-lim tvooo-je ljuuu-de pooonooo-sneeeeeeee…” Ja sam tatu pitao: “Tata, a da zovnem ja časkom panduriju, a?” Tata je rekao: “Čekaj malo, sine, ovima ne treba vanjska sila da se sjebu!” Ekipa susjedi su dizali čaše i drečali su: “Uuuuvjek-si-mi draaaga-bi-laaaa, dooo-mo-vi-noooo mooo-ja-mi-laaaa, Juuhuu-go-slaaa-viii-jooooooooo…” Samo onda je skršijo se stol od težine pisme. Ekipa susjedi su strmopizdili se na pločice. Skupa sa njima strmopizdile su se zdjele sa francuskom i sa odojkićem. Plus su se strmopizdile čaše i boce i escajgi. Ekipa susjedi su jaukali i zapomagali. Tata je odmaknijo se od krša i keserijo se. On je rekao: “He-he, sorija vam se stol… he-he-he… nije moglo stat toliko prasetine na jednom stolu… he-he-he… sorija vam se od prevelike ljubavi…” Ekipa susjedi su se valjali po razbivenim čašama i bocama i pjatima. Oni su svi rasikli se po kršotinama i srčotinama. Njima je sve fljaskala krvuša po košuljama i po svilenim veštijama. Mama je izrizala se na bocu od pivuše po kolinu. Kragićka je nabila se sa livom sisom na perun. Ekipa susjedi su jaukali i zapomagali. Plus su razmazivali se po facama sa krvušom i sa francuskom. Tata je stajao sa strane i keserijo se: “He-he, završilo vam je u krvi… he-he-he… tačno sam zna da će vam se fešta završit u lokvi krvi…” Onda sam ja tatu pitao: “Tata, da zovnem ja sad panduriju, a?” Tata je rekao: “Šta kaeš, sine?” Ja sam rekao: “Pitam te oćul zvat panduriju? Ili da rađe zovnem hitnu pomoć?” Tata je popeo se sa čašom na katrigu i zapivao je: “Zooooo-viiiii, sa-mo-zooooviiiiiiiii…”

Robi K. (IIIa)

Fabrika knjiga, septembar 2018.

Peščanik.net, 26.09.2018.

Srodni linkovi:

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Ploče i kazete

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Evanđelje

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Dagi dude Tanjo

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Tito isti

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Nema te više, Kane!