Korica pete knjige Robi K.

Dizajn korica: Jana Oršolić

Sabrana dela Robija K: 35 godina (1984-2018), 2.300 strana u 5 tomova u izdanju Fabrike knjiga i Peščanika. Pomozite pretplatom ovaj veliki izdavački poduhvat. Do kraja septembra komplet knjiga je 6.500 dinara. Pošaljite svoje ime i poštansku adresu na fabrikaknjiga@sezampro.rs, dobićete uputstvo za uplatu. Knjige izlaze iz štampe početkom oktobra. Komplet će u isto vreme izaći i u Hrvatskoj, u izdanju riječkog Ex librisa.

Feral Tribune, 09.04.2004.

Onaj fra Ive iz Gospe od Cukra je nama vjeronaučkoj grupi rekao da će nas vodit u kino. Plus je rekao da sa nama će ić i ona sestra Melita. Mi smo svi navijali za Paklenu zavjeru. Samo onda je nas fra Ive vodio u Centrala na Pasiju. U Pasiji su Našeg Gospodina istranširali na mrtvo ime i neime. Meni je onaj Kane Šteta u Centralu šapnijo: “Kurac bi oni njega ovako istranširali da im je tamo Kro Kap Mirko Filipović! On bi im svima jeba mater!” Ja sam Kanu pitao: “Kako ti znaš da bi Kro Kap branijo Našeg Gospodina? Možda bi ga on cipa skupa sa drugima?” Kane je šapnijo: “Zašto bi ga cipa, jebate?! Pa nije ni Židov ni Rimljanin!” Ja sam šapnijo: “Ma nemoj! A na čijoj je listi uša u Sabor?” Tu je Kane Šteta prestao sa šaptancijom. Dok je trajalo tranširanje ona sestra Melita je četri puta pičila u zahod. Ona se smjehuckala i govorila nam je da mora se časkom ić popiškit. Samo moj drug Dino je šapnijo da ne ide se ona u zahod popiškit nego da ide se izrigat. Ona tuljanica Niveska je njega pitala: “Šta ima rigat, jebate, na obično klanje i mesarnicu?” Dino je šapnijo: “Ja mislim da film je nju previše duševno taka pa mora ić izbacit dušu!” Niveska je šapnila: “I moju mater takne Čarolija, pa ne ide rigat svaki deset minuti!” Kane Šteta je njoj šapnijo: “Tvoja mater je glupa komunjara! Šta ona kuži šta su muke Našeg Gospodina!” Tu su Niveska i Kane išli da će se pocipat. Samo onda su Našeg Gospodina zveknili sa macom po kičmi pa su se zaustavili. To je našu vjeronaučku grupu masu duševno taklo.

Sutra smo mi kod fra Ive u Gospi od Cukra imali razgovor o Pasiji. Fra Ive je nas pitao da je li nam ovo predivno umjetničko ostvarenje pomoglo da spoznamo vjeru u najdubljem smislu. Mi smo klimali glavušama i govorili smo da je. Fra Ive je pitao: “Koji je prizor, naprimjer primjera, u vama potakao najdublji osjećaj vjere?” Onaj flomić Boban je dignijo dva prsta i rekao je: “Meni je najdublji osjećaj vjere bio kad je onaj Rimljanin uzeo kandžiju i ošinijo Našeg Gospodina pa mu se koža rascopala i frcala okolo!” Fra Ive je rekao: “Dobro, još neko?” Moj drug Dino je rekao: “Meni je najdublji osjećaj vjere bio kad su uzeli onu veliku brokvu i onda Našem Gospodinu probužali dlan i zabrokvali ruku! To mi je bilo masu duboko!” Fra Ive je rekao: “Dobro, mladići, ali ne smijete to svaćat samo doslovno! Kad Naš Gospodin podnosi muke, onda on skuplja bol cjelog čovječanstva!” Onda je onaj Kane Šteta dignijo dva prsta i rekao je: “Imam pitanje!” Fra Ive je rekao: “Izvoli!” Kane je pitao: “Kad mene onaj Šera Blajburger zdimi nogom u jaja, jel onda ja isto skupljam bol cjelog čovječanstva?” Fra Ivi je uletijo lakši ošamut. On je samo objesio usta i zableušio se u Kanu Štetu. Kane je rekao: “Mislim, ako skupljam bol cjelog čovječanstva, zašto onda samo mene bole jaja?” Fra Ive je naperijo prst prema njemu i dreknijo je: “Slušaj, mršniću te nogom u gujicu, i to tako jako daš mi letit odavde kroz zatvorena vrata!” Onda je ona tuljanica Niveska uletila: “Nemojte, fra Ive, on jedva čeka da ga puntate nogom u gujicu! Pa da onda se može puvanderit i prodavat nam svetačke baze!” Fra Ive je pitao: “Kakve svetačke baze, jebate?” Niveska je rekla: “Da ga boli dupe za cjelo čovječanstvo!”

Onda sam ja dignijo dva prsta. Fra Ive je rekao: “Aj Robi, ti konačno reci nešto pametno, da ne moram više slušat ovo gluparisanje!” Ja sam rekao: “Jel mogu ja u ve ce?” Fra Ive je prostreljao mene sa očima i dreknijo je: “Nemoš! Sjedi tu i trpi!” Ja sam rekao: “Ha, a kako je sestra Melita mogla na Pasiji četri puta se ić popiškit?!” Moj drug Dino je dobacijo: “Nije se ona išla pipiškit nego izrigat!” Ja sam rekao: “Pa dobro, iću se i ja izrigat!” Fra Ive je podviknijo: “Nemoš, reka sam! Sjedi i trpi!” Ja sam rekao: “Popiškim li se u gaće tata će mi slomit kičmu!” Fra Ive je dreknijo: “Nek ti je slomi, reka sam! Sjedi, trpi i ne seri!” Ja sam rekao: “Ovakve muke nije trpio ni Naš Gospodin na Golgoti!” Fra Ive je rekao: “E, saš baremko ositit šta je to muka i trpljenje! A ako znaš zašto trpiš, ondaš najbolje naučit da ti je vjera nešto stvarno, nešto duboko i realistično, nešto šta ti ispunjava cjeli život, a da nije ti vjera nekakvi mjehur od sapunice!” Onda je ona tuljanica Niveska uletila: “Šta fali sapunicama, jebate? Ja i mama gledamo Čarobnicu, pa smo sasvim normalne katolkinje!” Moj drug Dino je rekao: “Nije pitanje šta fali sapunici, papanice, nego je pitanje šta fali mjehuru!” Tu su se svi rulja okrenili prema Dinu sa nekuženjem. Dino je rekao: “Naprimjer primjera, Robija boli mjehur za cjelo čovječanstvo!” Tu su se svi rulja okrenili prema meni. Ja sam pogledao prema plafonjeri i nebesima i rekao sam: “Tačno! Moje su muke neopisive! Trpim bol do nemila! Tolike patnje prolazim da bi moga ispisat cilo evanđelje!” Fra Ive se nakeserijo i rekao je: “Ispiši ga, ako si frajer!”

Robi K. (IIIa)

Fabrika knjiga, septembar 2018.

Peščanik.net, 27.09.2018.

Srodni linkovi:

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Ploče i kazete

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Imamo euro!

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Dagi dude Tanjo

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Tito isti

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Nema te više, Kane!

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić
Rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.
Viktor Ivančić

Viktor Ivančić (Svi tekstovi)