- Peščanik - https://pescanik.net -

Iz drugog ugla

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Naravno da poslanici iz SNS-a, SRS-a i Dveri nisu govorili istinu kada su na juče održanoj sednici parlamentarnog Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu napali i Izveštaj zaštitnika građana za 2015. i samog Sašu Jankovića. Zaštitnik građane ne štiti od „loše uprave“, kažu oni, već iznosi „paušalne tvrdnje“, „bez utemeljenja“. Reći sad da su se poslanici iz SNS-a (sa svojim satelitima) u svojstvu članova Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, u razgovoru o Izveštaju ombudsmana očigledno našli u sukobu interesa – jednako je tačno koliko je i banalno. Stranka na vlasti uzurpirala je državu, poistovetila se sa njom i preko nje realizuje isključivo svoje partikularne, sebične interese. Jučerašnja sednica je ponovo pokazala šta se događa kada se preklope sve tri grane vlasti – u tom slučaju, razobručenoj vlasti mogu da smetaju samo još nezavisna kontrolna vladina tela, dok se i ona ne slome pod pritskom čitavog zloupotrebljenog državnog aparata.

U Izveštaju ombudsmana stoji da su 2015. godinu obeležile „ekonomske nedaće velikog broja ljudi i manjak pravne sigurnosti“. Pored toga, „država i administracija bavile su se sopstvenim reformama čiji rezultati još nisu doveli do promena koje bi stanovništvo osećalo kao jasan boljitak“. Potonju ocenu iznela je pre mesec dana i nova ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu, ali nju poslanici iz SNS-a zbog toga tada nisu kritikovali, niti njene stavove odbacili kao paušalne i neutemeljene. (Nova ministarka je, recimo, odala priznanje svojoj prethodnici, ali je i dodala da ona sad treba da „implementira“ ono što je njena prethodnica uradila, ne objasnivši šta je prethodnica uradila, ako ništa nije „implementirano“. Isto se, međutim, kaže i u Izveštaju ombudsmana – građani nisu osetili boljitak, a to se jednostavno može videti i kao izostanak „implementacije“. Nova ministarka je još i objasnila kako reforme moraju ponekad da čekaju jer „kada vodite državu imate i druge prioritete“. Šta su ti prioriteti, ona nije rekla, ali je i tom svojom primedbom potvrdila ono što stoji u Izveštaju.)

O ekonomskim nedaćama i izostanku pravne sigurnosti radnika, na ovom sajtu piše redovno i sa mnogo podataka Mario Reljanović, pa nema razloga da to ponavljamo. O očitom „manjku pravne sigurnosti“ ubedljivo svedoče i rušenja u Savamali. Sa svim tim pred očima, šta je tačno paušalna ocena i neutemeljeni sud u Izveštaju ombudsmana? Ali, uterivanjem poslanika SNS-a i njihovog šefa u laž, ovde promašujemo temu. Njih na sednici Odbora istina nije ni zanimala, niti su oni tu bili da bi glumili da im je stalo do istine. Kao i do sada, oni su i ovu sednicu iskoristili da brutalno demonstriraju da mogu da izgovore i urade šta god im padne na pamet, čvrsto uvereni da zbog toga neće nikome polagati račune, pa ni nezavisnim kontrolnim vladinim telima. Stoga je, od istine, važnije bilo govoriti o mogućoj kandidaturi Saše Jankovića na predstojećim predsedničkim izborima: SNS sa svojim šefom na čelu na izbore redovno izlazi sa krilaticom: cilj opravdava sredstvo – a cilj je, naravno, (razobručena) vlast, dok je sredstvo, znamo, laž (a ako treba, i nasilje). Kada se jednom domogneš vlasti – veruju oni i to nam već četiri godine jasno stavljaju do znanja – sasvim je nebitno što si lagao i što i dalje lažeš.

Naravno, to da poslanici SNS-a i njihov šef lažu, malo koga ovde može da iznenadi, pogotovo pred izbore. Nevolja je, međutim, kada im se u tome pridruži i Republičko javno tužilaštvo. Na udaru Tužilaštva opet je – jedno nezavisno kontrolno vladino telo: Poverenik za informacije od javnog značaja. Tužilaštvo, naime, tvrdi da Poverenik ugrožava nacionalnu bezbednost. Na tužbu podnetu Upravnom sudu, Poverenik je odgovorio nabrajanjem članova zakona koji ga ovlašćuju da traži podatke o učešću oficira Vojske Jugoslavije u sukobima na Kosovu, i tako promašio suštinu. Jer se u tužbi uopšte ne radi o pravu i ovlašćenjima, nego o pravničkoj samovolji na strani Tužilaštva. S jedne strane, ovde se kao ugrožavanje nacionalne bezbednosti tretira nastojanje da se utvrdi istina o zločinima na Kosovu. S druge strane, ovde će se pravo saviti koliko god je potrebno, e kako bi se zaštitili ratni zločinci pod krinkom poštovanja prava (čuveni domaći „legalizam“).

Tako sada uživo gledamo sukob države sa samom sobom. Razobručena vlast, u vidu sve tri svoje grane, ustremila se na poslednje ostatke kontrolnih mehanizama u državi. To s jedne strane čini da bi sakrila svoju zločinačku prošlost, dok s druge strane hoće da obezbedi svoju (kriminalnu) budućnost na čelu države. To je racionalna politika, jedno bez drugog ne može. Ali ona je racionalna samo iz tog jednog – kriminalnog ugla. Ne postoji nijedan dobar razlog da ih u tome sledimo i taj ugao prihvatimo kao svoj.

Peščanik.net, 15.09.2016.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)