- Peščanik - https://pescanik.net -

Kako glasati 2

Konfuzija

Među biračima Druge Srbije vlada konfuzija. Naročito među kritičarima dosadašnje politike Borisa Tadića. Da li, ipak, opet, zapušiti nos i sprečiti najgore.

Ne treba zaboraviti da je ovu konfuziju stvorio sam Tadić. Kada je glasao za onakav ustav, na onakav način, kada je glasao za onakvu rezoluciju o Kosovu, kada je Koštunici poklonio mesto premijera. Konačno, kada je, protivno iskustvu i zdravom razumu, poverovao da će ga Koštunica podržati na predsedničkim izborima.

I najvažnije: kada je ostao potpuno pasivan i nem kada je njegov sadašnji koalicioni partner, DSS, sistematski i bestidno sabotirao i opstruirao suđenje ubicama prethodnog predsednika njegove sopstvene stranke, Zorana Đinđića.

Tek kada je kasno uvideo da će ga DSS opet prevariti, Boris Tadić se iznenada setio da tu podršku traži od građana (valjda onih iz LDP-a koje je, po Koštuničinom zahtevu, izbacio iz stranke).

Za konfuziju Druge Srbije odgovoran je sam Boris Tadić.

Greh apstinencije

Ima birača kojima je usađen strah od greha apstinencije. Međutim, ako ste u prvom izbornom krugu glasali za nekog od kandidata koji nisu prošli u drugi krug, vi niste apstinent. Vi ste dali glas svome kandidatu, birali ste, ostali u manjini i obavili svoju građansku dužnost.

Braniti 5. oktobar

DS, Tadić i njegovi birači iz prvog kruga žele da nas ubede kako se glasom za Tadića brani 5. oktobar. To nije tačno. Od samog početka, razumevanje onog što se tada dogodilo bilo je ambivalentno. Postojala su dva tumačenja tog događaja: jedno je bilo tumačenje Zorana Đinđića (radikalni raskid sa Miloševićevim režimom), a drugo Vojislava Koštunice (kontinuitet sa tim režimom, principijelni i praktični). Vojislav Koštunica je sve vreme nastojao da putem koncentracione vlade vrati na vlast radikale i socijaliste, da ih normalizuje (sve su stranke demokratske). U tome je konačno uspeo nakon ubistva Zorana Đinđića. Boris Tadič se u toj dilemi između Đinđića i Koštunice priklonio Koštunici.

Glasom za Tadića ne brani se 5. oktobar koji je izveo Đinđić, već se Đinđićevo viđenje 5.oktobra izdaje. Dakle, braniti 5. oktobar je dvosmislen poziv. Čiji 5.oktobar, koji 5.oktobar. Shvaćen kao revolucija (Đinđić) ili kao redovna smena vlasti uz pomoć samog Miloševićevog okruženja (Koštunica).

Ako Toma dođe na vlast…

Tadić i njegovi birači plaše nas Tomom Nikolićem. I bez dolaska na vlast, radikali u Srbiji ostvaruju veliki politički uticaj. Dva miliona Miloševićevih glasača iz 2000. godine i dalje je među nama (inicijalno u DSS-u, a zatim u radikalima), lustracija je izostala, državni aparat je nereformisan, spoljna politika (nakon ubistva izdajnika Đinđića) vraćena na Miloševićeve pozicije: proiv trulog Zapada, za braću Ruse koji kriju naše zločince.

Dodatna nevolja je što radikali (uz pomoć Koštunice) ostvaruju taj veliki politički uticaj – bez ikakve odgovornosti. Ako se u Srbiji već vodi radikalska politika, zar nije bolje da oni za nju postanu i saodgovorni.

Kratkoročno, to bi bilo svakako vrlo neprijatno, a dugoročno bi moglo biti vrlo korisno da se Toma Nikolić istera iz udobnog opozicionog zaklona.

U jednom zoopsihološkom eksperimentu ispiivana je inteligencij životinja. Ispitivana životinja stavlja se ispred polukružne žičane ograde sa čije druge strane se nalazi hrana. Da bi došla do hrane životinja bi morala da načini nekoliko koraka unazad, od hrane, i obiđe ogradu. Kokoška to nije u stanju da učini, ona beskonačno i neuspešno pokušava da kljunom, kroz ogradu, dosegne do hrane. Pas rešava problem iz prve.

U mnogim poslovima, smišljeni korak unazad vodi cilju mnogo pre i mnogo sigurnije, nego pokušaji mata u jednom potezu, koji su karakteristični za frustriranu srpsku politiku.

Birači LDP-a

S obzirom na svoj veoma kritičan stav prema Borisu Tadiću, birači LDP-a su u posebno konfliktnom položaju. Sama stranka je na kraju, svakako nevoljno, pozvala svoje birače da daju glas Borisu Tadiću. Kako ovaj poziv njeni birači treba da shvate ?

LDP je kao stranka morala da povuče ovaj potez, da ne bi sutra bila optužena da je dovela Tomu Nikolića na vlast. To strahovanje je opravdano, bez obzira što Tomu Nikolića na vlast dovodi u stvari DSS. Vojislav Koštunica ima manir da optužuje druge za svoja nedela (u žaru političke borbe).

Birače LDP-a zato ovaj poziv ne obavezuje. Stranka je uradila ono što je morala da uradi, ali odluku na izborima donose birači, autonomno i tajno. Sumnjam da će se mnogo LDP-ovih birača odazvati ovom nevoljnom pozivu.

Peščanik.net, 31.01.2008.

Srodni link: Srđa Popović – Kako glasati


The following two tabs change content below.
Srđa Popović (1937-2013), jugoslovenski advokat ljudskih prava. Branio mladog Zorana Đinđića, Brigitte Mohnhaupt (Baader-Meinhof), Vojislava Šešelja, Dušana Makavejeva, Milorada Vučelića, Mihajla Markovića, Miću Popovića, Predraga Čudića, Nebojšu Popova, Vladimira Mijanovića (Vlada Revolucija), Milana Nikolića, Mihajla Mihailova, Dobroslava Paragu, Milana Milišića, Vladimira Šeksa, Andriju Artukovića, Beogradsku šestoricu, profesore izbačene sa Filozofskog fakulteta... Pokretač peticija za ukidanje člana 133 (delikt govora), ukidanje smrtne kazne, uvođenje višestranačja u SFRJ... 1990. pokrenuo prvi privatni medij u Jugoslaviji, nedeljnik Vreme. Posle dolaska Miloševića na vlast iselio se u SAD, vratio se 2001. Poslednji veliki sudski proces: atentat na Zorana Đinđića. Govorio u 60 emisija Peščanika. Knjige: Kosovski čvor 1990, Put u varvarstvo 2000, Tačka razlaza 2002, Poslednja instanca I, II, III 2003, Nezavršeni proces 2007, One gorke suze posle 2010.

Latest posts by Srđa Popović (see all)