- Peščanik - https://pescanik.net -

Kalendaru, ispoštuj me

Političari nas već toliko godina ubeđuju da je stvarnost ono i samo ono što oni stave u platformu, preambulu ili rezoluciju da smo sada već počeli da gubimo kompas. Za nas to još i nije tako strašno (šta će nam pa kompas kad se ionako nigde ne krećemo), ali kad ga pogube i mediji, i to u svojim informativnim emisijama, to ne sluti na dobro.

Protekle nedelje mediji su izveštavali o proslavi Božića onih koji se ”pridržavaju” ili, još gore – koji ”poštuju” gregorijanski kalendar. Očito ih niko nije obavestio da se cela ljudska zajednica već dogovorila da se svi pridržavamo tog kalendara ili, ako im je tako draže – da ga poštujemo. Jer, da nije, danas bi bilo dosta komplikovano, a verovatno i nemoguće obaviti bilo koju poslovnu transakciju pa čak i zakazati običan sastanak između ljudi od kojih se jedan ravna po hebrejskom, drugi po masonskom, treći po hindu kalendaru… Jedino dobro u tom slučaju bilo bi da bismo se svi radovali završetku majanskog kalendara (po principu: jedna muka manje) umesto što smo se, sve ”poštujući” jedan zajednički kalendar, prestravili od mogućnosti da je baš taj majanski bio jedini ispravan.

Drugi lapsus mentis iliti omašku pameti koju mediji, sluđeni izjavama političara i crkvenih predstavnika, često prave je – da je civilizacija stara dve hiljade godina. Jedino gore će biti kad počnu da nastanak civilizacije računaju tek od odvajanja pravoslavne crkve.

I dok u svetu progresivni mediji uvode praksu da, umesto ”pre Hrista” i ”posle Hrista”, epohe označavaju samo sa ”nova era” i ”pre nove ere” jer su to svetovni, a ne crkveni pojmovi i jer ogroman deo čovečanstva ne pripada hrišćanstvu ili ne pripada nijednoj religiji, naši mediji se zadovoljavaju poimanjem istorije i stvarnosti kakve nam ih serviraju crkvene i političke vlasti.

Da je sreće, mediji bi, a sa njima i kritička javnost kojoj bi mediji dali prostor, mogli biti kamen. Ne kamen za oko vrata, kao sada, nego za na kacu. Kupusa. Jer, svrha kamena na kaci u kojoj se kiseli kupus je da vrši pritisak. Na kupus, naravno, jer bi inače kupus isplivao na površinu, a ako nije zaronjen u slanu vodu kupus istruli, stručno rečeno – korumpira se. A ako bi kamen-medij pritiskao kupus-vlast i time je sprečio da se korumpira, društvo bi onda moglo i mesu da se nada pa da onda bude i – sarme.

Možemo o tome da sanjamo dok budemo, ”poštujući” julijanski kalendar, krkali sarme po slavama, Božićima, ”srpskim novim godinama”. Prijatno.

Peščanik.net, 31.12.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)