- Peščanik - https://pescanik.net -

Kineski vidovdan

Da se razumemo, moja prijateljica je svojevremeno kupila tranzistor (za najmlađe, to je primitivni uređaj koji ne prima ni USB ni CD niti telefonira, nešto kao wireless radio aparat) marke NAIWA i, ma koliko prezrivih komentara da sam imala, moram priznati da je ta stvar godinama padala, kisnula, bila nošena u zubima psa i – uredno radila.

Ali, to što je jedan falsifikat koji doduše nazivom to jasno i sugeriše, bio pouzdan i dobar nije razlog da ne brinemo što je ta, a ne ona druga globalizacija zavladala kod nas. Posebno zato što se sa buvljaka prelila u politiku pa sad ne samo da uveliko kupujemo kinesku robu nego i glasamo za nju.

Nikolić je prvo bio kineska kopija Šešelja, a sad je kineska kopija Tadića koji je bio kineska kopija demokrate i republikanca. Vučić, koji je godinama bio kineska kopija kineske kopije, prodaje se kao kineski Đilas. Dačić je bio kineska kopija prvo Miloševića, a sad bi i Putina. Dinkić je kineska kopija sebe. (Kineska kopija Đinđića ostaje u opoziciji.)

Problem je što se kod nas ne promovišu dobri. Mi, kad za nekog i kažemo da je dobar, pre ili posle te reči uvek dodamo i neko ”ali”. Ako je neke druge, kod nas ne baš dobro pozicionirane nacionalnosti, mi kažemo da je on Rom ili Albanac (samo drugim rečima) ALI je dobar, nešto kao ”mali, ali tehničar”. Ili, ako za nekoga prvo kažemo da je dobar odmah mu dodamo i jedno ALI (pije, nema para, pameti, ima lošu ženu…) koje objasni da to ”dobar” i nije nešto za divljenje.

Titulu ”dobar bez ali” ovde čovek može da dobije samo posthumno, najčešće zbog mnogo manjih zasluga nego živi ili, što je možda još gore – za života ali samo zato što o njemu nemamo baš ništa lepo da kažemo, nijedan poseban kvalitet da izdvojimo pa kažemo samo da je on ”o.k.”

A kad toliko ne umemo da cenimo dobre, onda nam se dobri ni ne nude. Na ovom tržištu, dobri su na niskoj ceni. Slaba potražnja – niska cena, tako to funkcioniše na slobodnom tržištu.

U oglasima za posao se traže, ne dobri, nego ”timski igrači”. To je šifra kojom poslodavac kaže da ne želi ljude koji će da iskaču, da imaju kritičko mišljenje, da vuku napred. Kod nas se traže kineske kopije timskih igrača. Čak i kad je ili naročito kad je poslodavac partija.

A onda kineske kopije timskih igrača kreiraju kineske kopije obrazovanja, zdravstva, kulture, odbrane i zaštite… A onda nam kineske kopije patriota objasne šta je Gazimestan, šta zakletva žandarmerije, šta Parada ponosa i gde nam je svima mesto. Tačnije, da nema mesta za nas.

Peščanik.net, 03.07.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)