- Peščanik - https://pescanik.net -

Kju klus Av

Foto: Đorđe Karan

Vladalac je nedavno govorio u Loznici i pred zbunjenim ljudima tamo izrekao istorijsku natalnu rečenicu: U Loznici se godišnje rodi 800 beba. Ja bih voleo da ih ima hiljadu. A mogao je da ponovi idiotski slogan usvojen za borbu protiv bele kuge: Dosta reči nek zakmeči!

Takvom prekornom stimulansu vodećeg akušera države Lozničani se nisu nadali i možda neće moći da odole. Odoše da prave decu, osim ako im se ta stvar nije smučila gledajući oblik života koji ih podstiče na neophodne radnje. Kakvo rađanje, vidi burazeru šta se onda desi!

Njihov predsednik se sprema za veliku pobedu 21. juna. Bez protivnika, sa saveznicima koji su bili protivnici, pobeda je izvesna. Uz dresiranu opoziciju u novom parlamentu: Šešelj, Sergej, Čeda, Čanak…

Pobeda nad koronom trajaće do konačne pobede nad Srbijom. A onda je moguće ponovo zarobljavanje, bez roka trajanja. Ovaj tekst inače piše jedan crnac Afrosrbin, kome je dva meseca bilo potpuno uskraćeno pravo na kretanje i druženje sa ljudima. Vučićev aparthejd, kao izolovanje drugačijeg, izgrađen je na mržnji prema svemu što ne liči na njega. A ne liči ništa. Seniorasizam u Srbiji je ostvaren kažnjavanjem starijih ljudi strogim zatvorom. Tamničar je uživao u ovlašćenju koje je sebi udelio, da muči surovo i nekažnjeno.

Ali je nastavio da govori o svemu što mu padne na um, ne stižući da izmeri značaj ili beznačajnost rečenog. Na TV Pančevo, u emisiji Lice nacije, objasnio je svoje planove o dresiranju dece. Navodno ga je Šimon Peres savetovao o tome šta da čini sa mališanima: moraće da nauče da se rano odvajaju od roditelja, da rade na njivama ili u firmama, ili bilo gde. Moraće da nauče da rade, Aleksandre.

Naravno, Šimone!

Svoju utopiju predsednik četvrtine Srbije obrazlaže kao doktrinu nastalu iz slogana „Za našu decu!“ Rad oslobađa, hoće da kaže učitelj za sve zanate, dajte samo mojoj partiji decu i stvoriću od njih radnike kojima ne treba ništa, najjeftinije na svetu.

Ova poruka i plan čoveka koji nikada nije radio kazuje nam da decu valja skloniti od njegovih nauma i nekako im omogućiti da budu slobodni ljudi. Sa njim ovde to nije moguće. Ne verujem da je Peres mogao da kaže tako nešto; slučajno znam da je izbor poslova u Izraelu dobra mogućnost a ne imperativ, da ne postoji civilni inženjering, niti projektovani radni dril za decu koju uče da rano odlaze od roditelja. Niko ne odlazi ako nema gde, radna snaga je skupa i poslovi su jako dobro plaćeni. Članovi vladajuće partije nigde nemaju prednost, a premijer Netanjahu je pod istragom zbog korupcije i provodi sate na saslušanju u policiji.

AV je globalna vest, pre svega zbog svoje podrške Trampu, čoveku koji je već danima stožer rasizma bele Amerike, a svoju poziciju brani despotskim autizmom i idiotskom logikom. Vučić koji je nekada jako ljubio Hilari i poklanjao joj pare kako bi postala predsednica, našao je sebi novog uzora u Vašingtonu. On će reći: „Ta kampanja protiv američkog predsednika je užasna i to pokazuje da su liberalno orijentisani krugovi spremni da ulože ogroman novac za borbu protiv njega.“

Zna li AV šta je rekao? Ako ne zna, to mu je još jedna od rupa u oskudnom obrazovanju, a ako zna, onda je zlo veće nego što mislimo. Ako je liberalizam pretežno definisan kao ideologija koja zaštitu ličnih sloboda smatra jednim od osnovnih razloga postojanja države, onda predsednik ovdašnje vladajuće partije ugrožavanje svake slobode smatra svrhom vladanja, a svaku slobodu ugrožavanjem svoje vlasti.

On je otvoreni protivnik onih koji su protivnici rasizma. Zašto? Zbog toga što je rasizam brižno negovani korov u njegovom dvorištu. To nije počelo sa njim, ali sa njim je na vrhuncu. Srbija je zemlja u kojoj su prava Roma ugrožena prećutnim pristankom vlasti na svaku vrstu segregacije. Čitava Karaburma ispisana je grafitima mržnje prema Romima, takvih parola ima svuda gde postoje zidovi. Stereotipi po kojima su oni skitnice, neradnici, prljavi, kradljivi, neskloni socijalnoj integraciji ovde važe kao poželjni rasistički aksiom. Niko nikada nije odgovarao zbog ugrožavanja osnovnih ljudskih prava te etničke grupe. Pored penzionera, oni su najbrojnija grupacija Vučićevih crnaca. Nikada, ni u jednoj prilici nije osudio tlačenje, siromašenje do potpune bede i socijalno poništavanje tih ljudi. Niti pokušao da bilo šta promeni.

I onda je još jednom posredno podržao Trampa, braneći neodbranjivi mrzilački ispad supruge fudbalera Kataia, koji je zbog toga otpušten iz kluba.

Vučić brani pravo te žene da kaže: Ubij ta govna, ili nešto slično i mnogo gore ponovljeno više puta, misleći pritom na Amerikance crne boje kože. Katai ne može da bude kriv zbog toga, kaže mudrac, žena ima svoj jezik, a igrač nogometa svoj, i nema tu ničega lošeg. On igra nogama a ona glavom i palacanjem, šta je tu slično?

Rekoh da se nadam da čovek koji ne prestaje da govori ne zna šta je rekao, a ako zna, onda je rešenje u beloj kukuljici. Makar za posebne prilike.

A to izgleda ovako: na glavi, u mrklom mraku spodoba sa šiljatim pokrovom za glavu koji pada sve do ramena. U predelu oči i usta prorezi, u rukama baklja.

Hoće li nas spaliti ili izgoreti, zavisi samo od našeg buđenja.

Peščanik.net, 09.06.2020.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)