- Peščanik - https://pescanik.net -

Kratak odgovor

Fotografije čitalaca, Vladimir Vasić

Imam utisak da se Igor Maglov i ja višestruko nismo razumeli. Nije sigurno da će ovo objašnjenje pomoći da se ti nesporazumi otklone, ali mogu da pokušam.

Maglov kaže: Илић каже како власт покушава да завара оне који су „остали“, да смо ми који смо „отишли“ бољи и да је наш одлазак штетан за земљу (иако га својим радом сама власт подстиче). Илић поентира говорећи како то није истина, како су они који су остали бољи и како он баш жели да буде ту и нервира својим постојањем и критиком власт – закључићу слободно, за разлику од нас мекушаца који смо „изабрали“ лакши пут.

Istina je da sam rekao da vlast u Srbiji ohrabruje ljude na odlazak iz zemlje pored ostalog i tako što se na razne načine insistira na tezi da „najbolji odlaze“. I rekao sam da to da „najbolji odlaze“ nije tačno. Iz toga, međutim, ne sledi, kao što to Maglov izvodi, da „su oni koji su ostali bolji“. Pošto to ne može da se izvede, to nisam ni rekao. Baš kao što ni na koji način nisam kvalifikovao one koji su otišli, a na pamet mi ne bi palo da za njih kažem da su mekušci. To što Maglov daje sebi slobodu da zaključuje, ne znači da ga ta sloboda štiti od pogrešnih zaključaka.

Maglov kaže: И рекао бих одмах како мој одлазак из земље није финансијски био једноставан: новац за одлазак сам посудио од родбине и пријатеља и враћао сам га годину дана. Толико о другом аргументу Д. Илића. Дакле, није ријеч о добростојећем слоју – већина људи за које знам да су напустили своју земљу урадили су то у великом страху, приличној финансијској неизвјесности у том тренутку и посуђујући паре од других.

Ovde je takođe reč o nesporazumu. Maglov i ja očito drugačije razumemo termin dobrostojeći. Za mene je dobrostojeći i onaj ko ima od koga da pozajmi novac.

Maglov kaže: Лако је заиста говорити о останку у Србији неком ко има ту опцију, а Д. Илић је као приватни предузетник има.

Da vidimo o kakvoj je opciji reč. Izdavačku kuću sam napravio novcem koji sam pozajmio od prijatelja i tako što sam podigao kredit. Iz mog ugla, to znači da smo i Maglov i ja dobrostojeći. Maglov je novac pozajmio da bi otišao iz zemlje. Ja sam ga pozajmio da bih napravio izdavačku kuću. Iz toga se dalje ne može izvoditi nikakav zaključak ni o Maglovu ni o meni. A pogotovo se ne može na osnovu toga suditi ko je od nas dvojice bolji.

Maglov kaže: Идеја о напуштању Босне и Херцеговина родила се у мени веома давно.

Nijednom nisam govorio o Bosni i Hercegovini i ljudima koji odatle odlaze. Inače iz više razloga mislim da nema mnogo sličnosti između Srbije, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge. Zato, za razliku od Maglova, izbegavam da o te dve zemlje govorim zajedno i da tako o njima (bez dodatnih ograda) zaključujem.

Maglov kaže: Упркос томе, у једно вјерујем: напредак у нашим друштвима моћи ће да наступи тек када се систем апсолутно уништи сам од себе и потом буде препуштено онима који су заиста способни да га изграде наново. Темељи су полутрули, а конструкција лоша, чавли рђави. Све треба изнова правити. Са том мишљу, ја нисам желио да се жртвујем и гледам како ми живот протиче у немоћи и понижењима, чекајући да тај процес дође свом крају, јер бојим се да ће још потрајати. Можда је себично, а можда је само људски тако размишљати.

Ovde se sa Maglovom ne slažem. Verujem da nešto može da se uradi i pre nego što nastupi “apsolutno uništenje”. Sistem može i treba da se menja pre nego što se njegovi destruktivni potencijali do kraja ostvare (kako se to ovde već događalo). Moguće je da grešim. Svoj ostanak ne vidim kao žrtvovanje, niti mislim da mi život protiče u nemoći i poniženju. Moguće je da i tu grešim. Samo iz toga, međutim, ponovo ne mogu da se izvode dalji zaključci, a pogotovo ne može, da i to opet kažem, da se sudi o tome ko je bolji: ja ili Maglov.

Peščanik.net, 11.05.2015.

Srodni link: Igor Maglov – Неподношљива лакоћа одласка


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)