- Peščanik - https://pescanik.net -

Kukavičjih 30 tačaka

Foto: Predrag Trokicić

Neko se tu sa nekim ne razume. Do kraja nedelje, ako se nesporazum baš i ne otkloni, možda će barem biti jasno u čemu se tačno sastoji nerazumevanje. Stvar je s dobrim razlogom pokrenuo u subotu 19. januara Branislav Trifunović kada je od političkog krila protesta zatražio plan za dalji rad na promeni režima u Srbiji. Na to su promptno reagovali čelnici iz opozicionih stranaka, najviše njih iz SzS-a – Dragan Đilas i Boško Obradović u svojim autorskim tekstovima, pa onda i Vuk Jeremić u obraćanju novinarima. Oglasili su se do sada i Nova stranka i Građanski front. Ako demonstrantsko krilo u protestima i uspeva da hoda u jednoj koloni, političko krilo se očigledno cepa barem na dve jake struje. U prinicipu, nema u tome ničega lošeg, e kada bi jedna od te dve struje na čelu sa SzS-om odustala od ambicije da bude i jedina.

Treba odmah reći, razlika između reakcija koje stižu iz SzS-a i iz opozicionih političkih grupacija izvan tog saveza nije samo ideološka. Da je stvar samo u različitim ideologijama, to bi bilo lako rešivo. Pored nastojanja da ideološki dominira, SzS traži i apsolutnu dominaciju u odlučivanju. To je glavni problem sa protestima i organizovanjem otpora tekućem režimu u ovom trenutku. Trifunović je svojim prošlonedeljnim opravdanim pitanjem za opoziciju taj problem identifikovao i otvorio ga. Hoće li politički akteri umeti da ga zatvore na dobar način – čekamo da vidimo. Ako je suditi isključivo prema istupima čelnika iz SzS-a treba strahovati za povoljan ishod razgovora.

Nova stranka i Građanski front na zahtev od subote odgovorili su pozivom da se razgovara i napravi novi dogovor. Iako ni jedni ni drugi ne odustaju od svojih osnovnih političkih uverenja, na njima ni ne insistiraju kao na obavezujućim smernicama za dogovaranje. A da su na sveobuhvatni dogovor opozicije spremni, već su potvrdili svojim potpisom na sporazumu opozicije oko uslova za izlazak na izbore. Svoj pristanak ni tada, kao ni sada nisu uslovljavali prihvatanjem svojih programa. Ako je cilj da se naprave uslovi za fer, poštene i kontroli podložne izbore te da se na tim izborima pobedi tekući režim, onda je guranje sopstvenih ideologija u prvi plan nepotrebno i na štetu postizanja dogovora. Na sličan način tom sporazumu pristupio je i SzS. Dakle, videli smo da je u principu razborit dogovor moguć.

Ali, SzS-u kao da takav dogovor nije potreban, ako je suditi prema novim reakcijama koje ovih dana stižu iz tog saveza. Dok Nova stranka i Građanski front pozivaju na razgovor i predstavnike samih demonstranata, koji više nego jasno pokazuju da sa postojećim strankama ne žele da imaju bilo kakve veze, te ustanova koje se ovih dana javno svrstavaju uz protest, ali ne i uz konkretne stranke opozicije, SzS oštro sužava prostor za dogovor stalno ponavljajući svojih 30 tačaka. Pored toga, uporno se izbegava pitanje izlaska na izbore i insistira na vremenu posle pobede. Kao u prolazu, Jeremić će reći da su 30 tačaka SzS-a „zdrava polazna osnova za opoziciono delovanje ali i period posle smene režima“. Ali će detaljno razraditi samo „period posle smene“: „Niko od lidera SzS neće biti ni premijer ni član te Vlade. Ima dovoljno stručnog i poštenog sveta, a na nama je da stvorimo političke okolnosti da oni zauzmu mesta u toj Vladi“, i još, „program te buduće Vlade bio [bi] zasnovan na programu od 30 tačaka, koji je SzS ranije predstavio“.

Zadržimo se malo samo na Jeremiću. Čemu u njegovoj glavi služi „stručan i pošten svet“? „Stručan i pošten svet“, veruje Jeremić, treba da realizuje program SzS-a od 30 tačaka. Da li je Jeremić razgovarao sa „stručnim i poštenim svetom“ o svojih 30 tačaka i pitao ga šta o tome misli? Koliko znamo, a znali bismo da jeste, on to nije uradio. O tih 30 tačaka dogovorila se nekolicina čelnika iz SzS-a, od kojih neki čak nemaju nikakvu organizaciju iza sebe. Kada je Jeremić posle objavljivanja svojih 30 tačaka pozvao „stručan i pošten svet“ da se o njima izjasni? Koliko znamo, a znali bismo da jeste, ni to Jeremić nije uradio. Ali, tih 30 tačaka volšebno postaju obavezujuće ne samo za druge opozicione grupacije u vremenu pre izbora, nego sada već i za „stručan i pošten svet“ u vremenu posle izbora. Da li se Jeremić zapitao zašto bi stručni i pošteni ljudi bili i poslušni, e da bez pogovora izvršavaju ono što su se on i nekolicina drugih dogovorili? Koliko znamo, a znali bismo da jeste, on se to nije zapitao, niti se sada pita.

Kako Jeremić, tako i SzS. SzS u stvari pokazuje mišiće, pored ostalog i tako što prisvaja proteste i protestima ucenjuje sve druge. Neka su se oni u SzS-u dogovorili oko svojih 30 tačaka. Ali, to je samo njihova, da tako kažemo, unutrašnja stvar. Protesti i borba za fer i poštene i kontroli podložne izbore ne samo što je sada daleko šira od tog saveza i njegovih tupavih 30 tačaka nego, da bi bila uspešna, mora – još jednom: mora! – takva i da ostane. Ako već moramo među sobom da se trpimo – jer, niti žitelji Srbije imaju drugu opoziciju, niti ta opozicija ima drugi narod pored ovog na ulicama – ne treba u tome da preterujemo niti to da zloupotrebljavamo kako to sad pokušava da radi SzS. To što čelnici SzS-a sada rade liči na političko podmetanje kukavičjeg jajeta u vidu 30 tačaka čitavom pokretu, političkom i demonstrantskom, protiv tekućeg režima.

SzS pravi dvostruki manevar, verujući u svoju ucenjivačku snagu spram drugih opozicionih aktera. S jedne strane, uporno nameće svoj program kao obavezujući za sve. S druge strane, kada se u taj program posumnja, oni kažu da je cilj isključivo svrgavanje tekućeg režima, te da ne treba isticati razlike koje odvraćaju pažnju od tog cilja, čime trenutno prekidaju svako preispitivanje svojih polaznih načela. Ali, kada neko ipak prekrši zavet ćutanja, kako je to prošle subote ubedljivo učinio Trifunović, iz mraka izranja 30 tačaka koje su obavezne za sve, pa i za „stručan i pošten svet“ koji će sedeti u ekspertskoj vladi SzS-a. Sve je tu pogrešno, počevši od same ideje da će SzS, iako nije jedini u protestu, sam krojiti vladu po meri svojih 30 tačaka; pa do toga da nijedan ekspert ne može pristati da realizuje tih 30 tačaka, jer ako pristane, onda ili nije stručan ili nije pošten.

Krajnje dobronameran savet za SzS bio bi: ostavite svojih 30 tačaka za svoje unutargrupne razgovore, opustite mišiće i saslušajte druge koji su voljni da se dogovaraju sa vama uprkos vašim tačkama, a ne zbog njih. U protivnom, sve je moguće. Već smo ovde svedočili političkoj autodestrukciji kao jedinom putu očuvanja građanskog dostojanstva. Pošto smo to već gledali, neka ovaj put bude drugačije.

Peščanik.net, 24.01.2019.

PROTESTI 2018/19.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)