- Peščanik - https://pescanik.net -

Ljubljanski pas

Foto: Hupa Brajdič produkcija

Kroz prazne ulice grada trči crno-beli pas, liči na ovčara. Prvo zbog njegove brzine ne vidimo pano koji nosi na leđima. Moja prva misao je da li ga to boli – nadajmo se da ne, jer izgleda razigrano i veselo. Onda se dobro dresirana kuca zaustavi, legne ispred vlade, parlamenta, predsedničke palate, ministarstva. Na leđima nosi pano sa tekstom: Njušim diktaturu! (Voham diktaturo!) Pas dakle opominje iz prestonice. To je samo jedna od duhovitih akcija koje se ovih dana izvode u Ljubljani, a mogu i bilo gde drugde: potrebna je samo fotografija ili kratak video, pa svi znamo. Natpisi protiv vlade pojavljuju se na prozorima, balkonima, zastavama. Pre kuce, ljudski pojedinci su trčali sa natpisima; usamljena devojka stajala je sa transparentom ispred parlamenta. Uredno udaljeni pojedinci palili su sveće pred parlamentom za nezaposlene i prekarce. Snaga jednog, zatvorenog u kući ili na još dozvoljenoj šetnji sa psom, u ovom slučaju je snaga hiljada. Prebrojavanje postaje besmisleno, svi koji su se nasmejali su članovi otpora. Svi su nanjušili.

A imalo se šta. Posle raspuštanja vlade korumpirani poslanici su se opredelili za koaliciju sa Janšom umesto za izbore, na kojima bi sigurno izgubili. Pre nešto više od godinu dana ušli su u koaliciju jer niko nije hteo sa Janšom. U međuvremenu je došao virus. Janša je postao predsednik vlade u petak, 13. marta. Odmah je pokazao šta želi – državnu televiziju. To je neobična želja, jer već četiri godine ima svoje medije, televiziju, časopis, portal i nekoliko radio stanica. Sve to je plaćao uglavnom mađarskim novcem. Njegovi mediji uveli su gebelsovsku propagandu, govor mržnje, laž kao osnovu, pljuvanje, prostaštvo, seksizam, uz grupu trolova i botova koji su proizvodili eho svega toga. Sem toga, Janša je sastavio katastrofalnu ekipu ministara: sve to u nadi da će kriza opravdati sve što radi. Jedna od prvih odluka bila je da svi funkcionari dobiju najviše moguće plate. Reakcija je bila takva da je odmah došla nova odluka, da funkcionari dobiju 30% manju platu (od one najviše?). Karantin i druge mere su izvesno jedino moguće, i upravo zato se razvio sasvim novi tip protesta. Bez gubljenja iz vida potpune nepredvidljivosti, ostaje da Janša naprosto ne može da računa na propustljivost svojih autoritarnih zamisli. Virus je dobar za diktaturu, ali je još bolji za građanski otpor i možda revoluciju. Možda je nesreća još suviše mlada, možda će se stvari obrnuti drugačije ako karantin bude trajao duže, ukoliko se pojavi glad…

Zasada, nova vlada je namenila impresivna sredstva da isplati nezaposlene, samozaposlene i penzionere, ove poslednje jednokratno. I dok Janšini mediji optužuju prošlu vladu i „leve fašiste“ da ubijaju zajedno sa virusom, vlada je spremna da načulji uši, čak i na prolazak simpatične kuce. To bi značilo da u perspektivi pokoravanja velikog državnog medija ta grupa, u osnovi ekstremna desnica, možda hoće i da žrtvuje svoj medij. Mađari su, izgleda, bacili pare kroz prozor…

Primer sa kucom, ako ništa drugo, pokazuje da prepoznatljivi potezi više nemaju vrednost, a da je mašta, kao i uvek, na sasvim drugom polu od desnice, sve u nadanju o preživljavanju.

Peščanik.net, 26.03.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)