- Peščanik - https://pescanik.net -

Miloš Obilić goes global

Foto: Predrag Trokicić

Kako ono beše? Sačuvaj me Bože od prijatelja, a od neprijatelja ću se već sam nekako sačuvati, ili tako nekako? Kako god da tačno glasi, upravo to je ono što se Srbiji i Srbima dogodilo 15. marta 2019. Na Novom Zelandu.

Neprijateljima odolevamo evo već više od 30 godina. Od kraja 80-ih odbijamo svaki napad! Od onih prvih besramnika koji su govorili da je Memorandum SANU zapravo ratni program za rušenje Jugoslavije. Pa preko onih nedoličnih koji su tvrdili da je rat pažljivo pripreman i finansiran, jer su tenkovi JNA stali na granice zamišljene nove Srbije, sve do onih gradova kao što su Karlobag, Karlovac… Da ni ne govorimo o onima koji su klevetali da snage Radovana Karadžića skoro četiri godine drže Sarajevo pod opsadom, da u tom gradu nema struje, vode, grejanja, prozora, hrane. Da je samo u tom gradu ubijeno oko 1.500 dece. Ne želim ni da pomislim na sve one, uključujući i domaće izdajnike, koji u Srebrenici vide 8.373 groba. A šta tek reći o onima koji u Prijedoru i dalje nose belu traku oko ruke da bi se setili naredbe iz 1992. godine, po kojoj su nesrbi u tom gradu bili prinuđeni da nose belu traku i istaknu belu zastavu na kući kao znak lojalnosti srpskim vlastima. Logori, strateška silovanja, masovne grobnice, sekundarne grobnice, tercijalne grobnice, Batajnica, Perućac… Najodlučnije se suprotstavljamo svima koji mogu i da pomisle da je država na Kosovu sprovodila nasilje koje je dovelo do stvaranja UČK, pa onda otvorenog rata, odbacivanja ponude iz Rambujea, zatim do Račka, pa NATO bombardovanja, progona 800.000 Albanaca…

Kako kaže poslovica, sami smo se sačuvali od svih neprijatelja koji su zahtevali da nasilje stane, koji su nam nametnuli sankcije, koji su nas izolovali i izbacili iz zajednice civilizovanih naroda. Šta su sve posmatrači UN-a i međunarodne snage smislili da nam okače kao stigmu i da nas tako nadobudno optuže. Odbranili smo se i od onih koji su posle Markala hteli da nas bombarduju, koji su posle Srebrenice gađali srpske položaje u BiH. Zalepili smo šamarčinu svima koji su nas optuživali da smo za sve to odgovorni, u lice se smejali Haškom sudu i njegovim komičnim presudama za ratne zločine. A tek Međunarodni sud pravde! Pa ta njihova presuda da je u Srebrenici izvršen genocid! Tek to smo s neprijateljem i posebno sami sa sobom odlučno i ćutke rešili. Sve smo to odbacili, prezreli, porekli i ostali čvrsto pri stavu da se ništa od toga nije ni desilo.

A onda se pojavio prijatelj! Na dalekom Novom Zelandu! Na patološkom FB snimku pokolja čuje se kako iz kola trešti „Karadžiću, vodi Srbe svoje“. Na njegovom oružju jasno, ćirilicom piše: Miloš Obilić, Knez Lazar, Bajo Pivljanin, Marko Miljanov. Neobičan izbor istorijskih ličnosti, možda mu se tu nešto i pobrkalo, ali pogodio je „u sridu“. Drži ih tako ispisane, blizu srcu, kao inspiraciju. Da ga podsete kako se treba boriti protiv muslimana, kako biti dobar rasista, kako uspešno ubijati, kako ići do kraja.

Odao je tako, prijatelj, sve što smo odlučno odbacili i kao sakrili od samih sebe. Tu nam ni Bog više ne može pomoći.

Peščanik.net, 16.03.2019.


The following two tabs change content below.
Dubravka Stojanović, istoričarka, magistrirala 1992 („Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912-1918“), doktorirala 2001 („Evropski demokratski uzori kod srpske političke i intelektualne elite 1903-1914“) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1988. do 1996. radi u Institutu za noviju istoriju Srbije, pa prelazi na Odeljenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde 2008. postaje vanredna, a 2016. redovna profesorka na katedri za Opštu savremenu istoriju. U saradnji sa Centrom za antiratne akcije 1993. radi na projektu analize udžbenika. Sa Milanom Ristovićem piše i uređuje školske dodatne nastavne materijale „Detinjstvo u prošlosti“, nastale u saradnji istoričara svih zemalja Balkana, koji su objavljeni na 11 jezika regiona. Kao potpredsednica Komiteta za edukaciju Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi iz Soluna, urednica je srpskog izdanja 6 istorijskih čitanki za srednje škole. Dobitnica je odlikovanja Nacionalnog reda za zasluge u rangu viteza Republike Francuske. Knjige: Iskušavanje načela. Srpska socijaldemokratija i ratni program Srbije 1912-1918 (1994), Srbija i demokratija 1903-1914. Istorijska studija o “zlatnom dobu srpske demokratije” (2003, 2019) – Nagrada grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003; Srbija 1804-2004 (sa M. Jovanovićem i Lj. Dimićem, 2005), Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914 (2008), Ulje na vodi. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije (2010), Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek (2011), Iza zavese. Ogledi iz društvene istorije Srbije 1890-1914 (2013), Rađanje globalnog sveta 1880-2015. Vanevropski svet u savremenom dobu (2015), Populism the Serbian Way (2017), Pola veka XX veka. Zbornik radova povodom 50 godina Biblioteke XX vek (ur, 2021), Prošlost dolazi. Promene u tumačenju prošlosti u srpskim udžbenicima istorije 1913-2021 (2023).

Latest posts by Dubravka Stojanović (see all)