- Peščanik - https://pescanik.net -

Najnajnovija istorija

Foto: Slavica Miletić

Upravo odigrana predstava inauguracije, ranije poznate i kao primopredaja dužnosti, izgleda da nije dala očekivane rezultate. Niti je bilo predsednika drugih država – predsednik Republike Srpske se ne računa jer je on prisutan na svakoj slavi i preslavi. Niti je dovedeno toliko pristalica da bi to bio impresivan miting podrške – bilo ih je manje nego onih koji su protestovali kad je Milošević polagao istu takvu zakletvu. Niti su izbili masovni ulični sukobi – samo sporadično raznošenje i rasterivanje novinara na šta policija nije reagovala, ali se predsednik, sasvim prigodno izvinio „u ime onih koji su hteli da provociraju“, a izvinio se „naročito novinarima koji su te provokacije hteli da snimaju“.

Tako da će ova inauguracija morati da se reprizira.

Kad se ne bi dešavala mesec dana posle polaganja zakletve, ova repriza bi se mogla smatrati običnom svečanom proslavom – kao što i polaganje mature ima svoje matursko veče – ali pošto će do tada inauguracija već pasti u zaborav, zadatak reprize je da bude bolja i veća od premijere. Najavljuje se više predsednika država nego na Titovoj sahrani, a da se ne bismo obrukali pred njima valjalo bi onda i da posetilaca na mitingu podrške bude mnogo više. Ali i da protesta ne bude uopšte (za slučaj da ih neko sprema, najavljene su vojne vežbe koje bi mogle da mobilišu protestno sposobno stanovništvo).

Drugim rečima, biće to najveći i najveličanstveniji skup u istoriji. Dobro, u novijoj istoriji. Tačnije – u najnovijoj.

Jer, jedini način da ova vlast ne ispadne naj post-truth, da ne kažem: najlažljivija, je – da uvede novu kategoriju. Postoji, dakle, istorija ljudskog roda, postoji istorija Srbije, postoji novija srpska istorija (period posle 2012. godine) i postoji – najnovija srpska istorija (period između dva javna nastupa ili – od juče).

Jedino na taj način izjave kao što su „najbolji izborni rezultat u novijoj istoriji“ mogu proći kao tačne. Jer je, u svakoj drugoj istoriji, ovaj rezultat po broju glasova – treći otpozadi (jedino su Nikolić 2012. i Tadić 2004. izabrani sa manje glasova). A kad uvedemo i kategoriju „u najnovijoj srpskoj istoriji“, dakle od juče, i izjave o inauguraciji bi mogle da postanu istinite.

Nažalost, nekim izjava ni ova nova kategorizacija istorije ne može pomoći da postanu istinite. Na primer onoj da će fontana na Slaviji biti najveća u Evropi (niti najveća niti jedina sa muzikom), ili da smo po „rastu“ prvi u regionu i među prvima u Evropi.

Da bi te izjave položile i najovlašniju proveru istinitosti morale bi da se, po ugledu na istorijske kategorije, uvedu i nove geografske kategorije. Postoji, dakle, svet, postoji Evropa, pa region, a postoji i – Srbija. U kojoj je sve najbolje i najveće u poređenju sa – Srbijom. Ali i to – samo u najnovijoj istoriji.

Peščanik.net, 05.06.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)