- Peščanik - https://pescanik.net -

Otpuštanje pritiska

Foto: Peščanik

Say “Go forth and multiply”, when you want more.
When you have too many, just send them to war.1

Ima li razloga da budemo iznenađeni ograničavanjem prava na abortus koje je najavio nelegitimno izabrani predsednik? Nema. Ko je pratio Peščanik, mogao je primetiti da se na ovoj platformi radi već više od godinu dana i da se istovremeno sprovodi odgovarajuća medijska priprema (da ne kažemo prepariranje) javnosti. Narativ po kojem su žene krive za, sada već neminovno, priznanje nezavisnosti Kosova, već je bio postavljen kao medijski okvir u trenutku kada se nelegitimno izabrani predsednik obratio naciji sa spasonosnim predlogom.

Šta je cilj ovih mera kojima će se abortus učiniti manje dostupnim građankama Srbije? Da li treba očekivati da će one zaista biti sprovedene? Koga one najviše pogađaju? Kako se protiv njih boriti?

Pre svega, treba primetiti da je predlog nelegitimno izabranog predsednika da se vršenje abortusa uslovljava ultrazvukom i „slušanjem otkucaja srca“ ciničan i odvratan. Ovo je, kako je već primećeno, recept prepisan iz nekih američkih federalnih država, koje njime nalaze načina da zaobiđu ustavno pravo na abortus. Ali sa jednom razlikom – američka debata o abortusu vodi se oko pitanja da li je fetus osoba koja i sama ima pravo na život. Šta god mislili o poziciji koja se predstavlja kao pro-life, u pitanju je nesumnjivo moralna pozicija. Ova pozicija i sama potencira značaj ljudskih prava, samo što smatra da je u slučaju abortusa pravo žene na izbor ograničeno navodnim pravom nerođenog deteta na život.

Ali nelegitimno izabranog predsednika Srbije ni najmanje nije briga za bilo čija individualna prava. On predlaže ograničenje prava žene na izbor ne zarad drugog individualnog prava – prava fetusa na život – već zbog jednog kolektivnog cilja – povećanja nataliteta. „Slušanje otkucaja srca“ u ovom slučaju nema čak ni ono tanko opravdanje koje postoji tamo gde se ovakve mere već sprovode. Njegov smisao je isključivo manipulativan.

Međutim, bez obzira na tvrdnje nelegitimno izabranog predsednika, cilj ovih mera sasvim sigurno nije ni povećanje nataliteta, niti se igde na svetu natalitetske mere sprovode ograničavanjem prava na abortus. Abortuse je vrlo teško kontrolisati i sprečavati i tamo gde postoje zakonske prepreke za njihovo vršenje, počinje da cveta crno tržište ovih operacija, ili „medicinski turizam“ kojim se ograničenja zaobilaze. Upravo suprotno od najava nelegitimno izabranog predsednika, stavljanje prepreka na put legalnom vršenju abortusa neće rezultirati većom, već manjom bezbednošću žena, koje će se masovno okrenuti alternativnim metodama suočavanja sa neželjenom trudnoćom. Natalitetska „dobit“ će biti minimalna ili nepostojeća, a rizik po žene će biti povećan.

Cilj ovih mera je, dakle, nešto drugo. Populistički režim zasnovan je između ostalog i na otpuštanju društvenih tenzija povremenim lovom na veštice ili pronalaženjem žrtvenih jaraca za probleme koje ili sam proizvodi, ili ne zna kako da reši – siromaštvo, klasno raslojavanje, nezaposlenost, itd. U Srbiji u ovom trenutku imamo sve ove probleme, plus akutni problem onoga što se vidi kao „nacionalno poniženje“ neminovnog priznanja nezavisnosti Kosova. Za ovo „poniženje“ će neko morati da plati. Svakako ne smeju platiti oni koji su vodili zločinačke ratove u kojima je Kosovo izgubljeno – jer su oni trenutno na vlasti. Ne mogu platiti ni „neprijatelji srpstva“ – jer su nam oni izvan domašaja. Ne mogu platiti ni ovdašnje nacionalne manjine, niti imigranti (kao u slučaju „prijateljske“ Orbanove Mađarske), jer je režim, i pored svoje resantimansko-nacionalističke retorike, pod strogom kontrolom stranog faktora koji mu tako nešto neće dopustiti. Onda će platiti građanke Srbije, te razmažene egoistkinje koje neće da rađaju decu za „gvozdene pukove“ (baš kao i mlade rukometašice koje bi da igraju sa svojim vršnjakinjama sa Kosova, umesto da se žrtvuju za već izgubljen cilj). Ne šteti ni to što se ovim potezom podmiruju glasovi iz crkve i sa ekstremne desnice koji bi se u suprotnom mogli pobuniti zbog očekivanog ishoda briselskih pregovora.

Da li režim ozbiljno namerava da sprovede ove mere, ili imamo posla sa samo još jednim kratkotrajnim skretanjem medijske pažnje? Nažalost, režim je sasvim ozbiljan u svojim namerama. On laže samo kada su u pitanju njegovi navodni ekonomski i diplomatski uspesi, poput rasta BDP-a, smanjenja nezaposlenosti, 5:0 u pregovorima sa Prištinom, i tome slično. Kad god najavljuje glupe, štetne ili restriktivne mere, režim govori istinu – on će ih sasvim sigurno sprovesti. Ko u to sumnja, neka se podseti Beograda na vodi, dečijeg rada i novog zakona o obrazovanju. Kako nas opominje Maša Gesen, uvek treba verovati autokrati: „On zaista misli to što govori. Kad god pomisliš da preteruje ili čuješ da neko to kaže, budi svestan da je to samo naša urođena težnja da pribegnemo racionalizaciji.“

Koga će ove mere najviše pogoditi? Kao i uvek, one kojima je najteže – sirotinju i marginalizovane. Ostali će se snaći, ali oni neće, jer nemaju dovoljno novca, niti društvenih veza, da zaobiđu prepreke koje su načelno postavljene „svima“. Režim, naravno, na to i računa. Idealni žrtveni jarac je onaj ko nije u stanju ni da se pobuni.

Kako se boriti protiv najavljenih mera? I tu nam dosadašnje iskustvo sa postupcima režima može biti od pomoći. Nelegitimno izabrani predsednik je najavio javnu, a zatim i parlamentarnu raspravu o novoj natalitetskoj strategiji. Nakon skorašnjih iskustava sa javnom raspravom o medijskoj strategiji i ustavnim promenama, i nakon „parlamentarne rasprave“ o budžetu, ovo može biti shvaćeno jedino kao loš vic na račun građana Srbije. Nikakve javne i parlamentarne rasprave, naravno, neće biti. Sva mišljenja koja se ne slažu sa predlozima režima biće ignorisana ili odbačena, a na dan skupštinske rasprave vladajuća većina će podneti trista istovetnih amandmana. Zato o tome ne treba ni razmišljati kao o opciji. Ovo se može videti već iz činjenice da je, predviđajući negativne reakcije organizacija za ženska prava, nelegitimno izabrani predsednik takve reakcije unapred označio kao neprijateljske, i tako ih obesnažio i diskvalifikovao pre nego što je bilo kakva javna rasprava uopšte i počela.

Otpor stoga mora početi odmah, ne sme se oslanjati na uzurpirane institucije i mora raditi na širokoj mobilizaciji, jer će u suprotnom biti uzaludan. Nove mere treba uporno razotkrivati kao ono što uistinu jesu – ne mere za povećanje nataliteta, već lov na veštice usmeren na najranjivije slojeve društva. Takođe, problem se mora internacionalizovati, a režim razotkriti pred međunarodnom javnošću kao ono što uistinu jeste – fašizam u nastajanju.

Peščanik.net, 26.03.2018.

KOSOVO

________________

  1. „’Rađajte se i množite’, dok može još stat’ Kad ih je previše, šalji u rat.“, Skyclad – Brimstone Ballet