- Peščanik - https://pescanik.net -

Pametni princ i druge bajke

Foto: Predrag Trokicić

Mogao je predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski pogrešiti kao što je pogrešio predsednik Gruzije Mihail Sakašvili kada je 2008. naredio vojsci da na silu povrati Južnu Osetiju. Rusija je intervenisala, porazila gruzijske jedinice i priznala nezavisnost Južne Osetije. Sakašvili se kasnije oprobao kao političar i u Ukrajini. Podržao je proteste na Majdanu 2014. i od 2015. bio savetnik ondašnjeg ukrajinskog predsednika Petra Porošenka. Porošenka je savetovao i kako da se ponaša prema 2014. samoproglašenim republikama Donjecku i Lugansku na istoku Ukrajine.

Sve to sad izgleda kao davna prošlost. Zelenski nije ponovio greške Sakašvilija, ali su ruske jedinice sinoć ipak prešle granicu i ušle na teritoriju Ukrajine. Kako mu Ukrajina nije dala nijedan povod da vojno interveniše, predsednik Rusije Vladimir Putin samo je obrnuo redosled koraka. U Južnu Osetiju je prvo poslao vojsku pa je posle došlo priznanje nezavisnosti. Sada je Donjeck i Lugansk prvo priznao kao nezavisne republike, a onda u njih poslao vojsku. Pre nego što je priznao nezavisnost i poslao vojsku, Putin je održao govor. Svet ga je gledao, barem onaj zapadni, zabezeknuto i u strahu.

U govoru se Putin požalio što zapad Rusiju neće za prijatelja. Kao da je hteo da kaže, ako nećete svojom voljom da se igrate s nama, već ćemo naći način da skrenemo pažnju na sebe. Tako su barem njegove reči razumeli komentatori zapadnih medija. Putin je ljut i to ne ume da sakrije, kažu ti komentatori. I još kažu kako među Putinovim saradnicima više nema nikoga da ga opomene da ne srlja. Kada se ne gleda sa zapada, Putin izgleda krajnje proračunato. Kao što i njegovi nastupi deluju kao da su vrlo pažljivo režirani. Šta god da je istina, dobili smo rusku vojsku na teritoriji Ukrajine.

Do sinoć, potencijalno priznanje Donjecka i Luganska kao nezavisnih republika videlo se u zapadnim medijima kao nesumnjiva objava rata. Onda je došlo priznanje, a za priznanjem prelazak ruske vojske preko granice. U zapadnim medijima sada se kaže da je to bilo očekivano i da bi bilo dobro da se tu stane. Što je veliko pitanje – Donjeck i Lugansk su mnogo veće oblasti od onih na kojima se od sinoć nalaze, gledano iz Rusije, nezavisne republike. Pa bi se sada, iz tog ruskog ugla, ostatak tih oblasti mogao videti kao teritorija okupirana od strane Ukrajine. Što bi mogao biti razlog da ruska vojska krene u njihovo oslobađanje.

Ako ne odmah, onda jednom. Putin tako može držati Ukrajinu u šahu u nedogled. Zajedno s Ukrajinom i Evropsku uniju. Zajedno s Unijom i Sjedinjene Države. Da li to znači da je Putin nadigrao zapad kao što je onomad nadigrao gruzijskog predsednika? Sad će uslediti sankcije protiv Rusije. Kao što je bilo jasno da će Putin s vojskom ući u Ukrajinu, tako su odavno najavljene i sankcije. Partija se nastavlja. Reklo bi se čak i da se protivnici poštuju. (Što ipak budi kakvu-takvu nadu.) Pre nego što je priznao delove Ukrajine kao nezavisne države i tamo poslao vojsku, Putin je pozvao telefonom predsednika Francuske i predsednika vlade Nemačke.

Jeste, predsednici se poštuju, a ljudi će ginuti. Zvaničnici Sjedinjenih Država već najavljuju da će povući nove linije na istoku Ukrajine (Donjeck i Lugansk već su pušteni niz vodu) – ako ih ruska vojska pređe, to će se, ovaj put zaista, shvatiti kao agresija. I odmah se kaže šta će biti posledice: sveobuhvatne razorne sankcije protiv Rusije, jačanje snaga NATO-a na granicama zemalja članica prema Rusiji, naoružavanje i obuka ukrajinske vojske kako bi odbranila zemlju od neprijateljske agresije. Veliki rat u najavi.

Macron i Scholz još nisu rekli šta im je Putin javio, ali sva je prilika da im je tačno kazao šta će isto veče uraditi. Macron je odmah sinoć najavio sankcije. A pre toga je stigao i da pozove Vučića. Koga je još zvao, vesti ne kažu. Vučića je pak zatekao na putu u kneževinu Monako. Zašto je Vučić morao u Monako, opet ne znamo. Vučić kaže kako je tamošnji princ jedna vrlo pametna osoba i da je cene svuda u svetu. Da li je to dovoljan razlog za posetu, ko će to znati? Izgleda da nema mnogo mesta gde Vučić još može da otputuje, pogotovo u predizbornoj kampanji. U takvim prilikama, kao u bajci, dobra je i poseta pametnom princu.

Tako nam se Vučić javio iz Monaka da nam ispriča kako je razgovarao s Macronom. I da nam objasni šta se dogodilo u Ukrajini. O tome je pričao vrlo sigurno, jer, kaže, on veoma dobro poznaje Putina. Video je da je Putin ozbiljan u vezi s Ukrajinom. Ali, iako je sve jasno video, ipak je Vučić propustio da nabavi gas i naftu. To zato što je pogrešio i nije poslušao Kineze. Jer, Kinezi već neko vreme gomilaju rezerve nafte i gasa. A mi gasa imamo za dve nedelje, nije više moglo da stane. A nafta će da poskupi. Ali, ostalo imamo – konzerve ribe, brašno, ulje. Neka ljudi ne prave zalihe, sve smo nabavili, mogu da troše koliko hoće.

Sve tako Vučić. U predizbornoj kampanji. Iz Monaka, gde je u poseti kod pametnog princa. Dok se Ukrajina, a manje-više i svet – raspadaju. Srbija pak ne treba da brine: ona je odavno otišla dođavola.

Peščanik.net, 22.02.2022.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)