- Peščanik - https://pescanik.net -

Pojela maca 150 miliona evra

Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Dobro, nije baš 150 nego (samo) 145. Ali, princip je isti – toliko je miliona evra iznosio prošlogodišnji gubitak Železare Smederevo.

Oko koje se sasvim neočekivano, u času velikog slavlja zbog udaje siromašne Smederevčice za bogatog prosca iz daleke Kine – kao kada se na svadbi pijani gost ispovraća po podijumu za igru – digla velika prašina, pa onda pala kiša i napravila se velika kaljuga. Pa se posvađali svatovi sa mladine strane i sad se više ne zna ko koga tu gađa blatom.

A možda je sve to u stvari samo zbog para. Možda Kamarašu po ugovoru pripada neki bonus, pa Srbija ovim optužbama pokušava da izbegne plaćanje pristiglog računa.

“Neću da se bavim rekla-kazala”, poručio je ovim povodom premijer/mandatar Vučić sa visine. To jest, iz daljine, iz “grada svetlosti”. Drugim rečima, neće da se bavi tračevima. I to je lepo, tako treba, ali što je onda tračer(k)e postavljao u rukovodstvo Železare. Ne, ne mislimo samo na ekipu HPK Inženjeringa nego i na ekipu koja je u Železari predstavljala vlasnika, tj. državu Srbiju. Jer, ta partija trača koštala je građane Srbije tačno 145 miliona evra.

Zato dotični građani, kao vlasnici države, imaju pravo da znaju kako su izgubljeni ti novci i ko je za to odgovoran. I, u tom kontekstu, ma koliko bili laici, jako bi ih zanimalo da znaju da li je, recimo, tačna Kamaraševa tvrdnja da je prethodno rukovodstvo Železare ostvarivalo proizvodnu cenu čelika od 470 dolara po toni, a da je on troškove gotovo prepolovio, odnosno smanjio ih na 256 dolara.

Ali, čemu špekulacije. Sad je pravi trenutak da se objavi ugovor između HPK Inženjeringa i Vlade Srbije. Da se vidi kako je taj Kamaraš varao i krao. Ali, ovaj, šta ako se ispostavi da Kamaraš nije taj koji je činio nepodopštine.

Mada, što kaže premijer, kakve to veze sad ima. Važno je da smo mi Železaru prodali. A 145 miliona evra? Kojih 145 miliona evra?

Novi magazin, 06.07.2016.

Peščanik.net, 07.07.2016.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Damping

Mijat Lakićević – Zločinac ili svetac

Mijat Lakićević – Udaja Železare Smederevo

Miša Brkić – Mešetar

Mijat Lakićević – Na smederevskom putu

Miša Brkić: Železara – političko pitanje


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.