Foto: Reuters

Foto: Reuters

Ne, nije vikar i nije Stepinac, nego je manager i to Kamaraš. Direktor, sad već bivši, Železare Smederevo, dočekan kao spasilac, ispraćen je kao kriminalac. Tačnije, tako ga je, kao ono prvo, pre nešto više od godinu dana, predstavljao tadašnji, a i de facto sadašnji, premijer Srbije Aleksandar Vučić, i tako ga je, kao ono drugo, faktički ovih dana okvalifikovao i praktično iz fabrike najurio. Jer, ne samo da je, kako pišu novine, Vlada Srbije jednostrano raskinula ugovor sa menadžerskom kompanijom HPK Inženjering, već je u poslovanju slovačkog direktorskog tima navodno otkriven i čitav niz nepravilnosti. Kamaraš i ekipa, doduše, jesu srušeni iznenada i tako reći preko noći, ali to ipak nije bilo noću nego, kao što je preporučio premijer, u sred bela dana, mada neradnog, u subotu.

Kada je, pak, o otkrivenim prestupima reč, nakon onoga što se događalo, i događa, u procesima protiv Subotića, Miškovića, Šarića.., šta je sve tu otkrivano pa još brže pokrivano, čovek celu tu priču o nezakonitom radu sad već bivšeg rukovodstva Železare mora da uzima sa velikom dozom skepse. Ima li tu zbilja nečeg, i čega, možda ćemo saznati, a verovatnije da nećemo nikad, ako uzmemo u obzir gore navedene slučajeve.

Ali, ima i nešto gde nema mesta sumnji, jer se radi o zvanično utvrđenim i potvrđenim podacima. Železara Smederevo je, naime, pod novom upravom prošle godine napravila gubitak od ogromnih 145 miliona evra. Ne bi to možda ni bilo takvo iznenađenje – jer, podsetimo, američka kompanija US Stil je još 2012. godine odlučila da ugasi smederevsku čeličanu, pošto je prethodno nekoliko uzastopnih godina beležila gubitke – da nas nisu ubeđivali da će Železara poslovati sa profitom. A posebno se u širenju optimizma isticao premijer Vučić.

Naime, još pre zaključenja ugovora, u martu 2015, Vučić je izjavio: „Očekujem da će Železara početi da ostvaruje profit za četiri, a ne za šest meseci kako je to ugovorom predviđeno“. Posle manje od mesec dana Vučić je pojačao dozu anestezije: „Gubitak u poslovanju Železare u januaru je bio devet miliona evra, u martu je 15 puta niži, u aprilu će biti manji od 500.000 evra i već u maju očekujem da Železara posluje profitabilno“, rekao je premijer 4. aprila. U širenje euforije posle su se uključili i drugi, niži ešaloni, ali to i nije tako važno; bio je to prosto deo ovdašnjeg nacionalno-političkog folklora. I sve što je nakon toga, praktično isključivo preko državnih medija koji su imali ekskluzivno pravo na informacije, dospevalo u javnost bilo je u istom tonu. Sad su obrnuli ćurak naopako.

S obzirom na netom navedene činjenice, postavlja se pitanje da li zapravo u njima leži pravi uzrok nagle promene „statusa“ Petra Kamaraša i što se on od sveca polako pretvara u zločinca. Treba, naime, naći nekog krivca za to što premijer Vučić nije održao obećanje i što će građane Srbije njegovo spasonosno rešenje koštati 145 miliona evra.

Pa se neki „spin majstor“ dosetio stare izreke: neka visi Pedro. To jest – Peter.

Peščanik.net, 30.06.2016.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Damping

Mijat Lakićević – Pojela maca 150 miliona evra

Mijat Lakićević – Udaja Železare Smederevo

Miša Brkić – Mešetar

Mijat Lakićević – Na smederevskom putu

Miša Brkić: Železara – političko pitanje

Mijat Lakićević – Čekajući menadžera


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)