- Peščanik - https://pescanik.net -

Policija i femicid

Fotografije čitalaca, Nebojša Nenadić

Mediji pišu: Nasilje je bilo kontinuirano, prijavljivan je za nasilje u porodici, posedovao je oružje, bio je bivši policajac… Komšije i prijatelji su znali za „nesuglasice“, znali su da je bila uplašena i maltretirana i da ga je napustila. Pa kako se onda desilo da Z.J. bude ubijena? Zar je moguće da na osnovu svih ovih činjenica, koje predstavljaju „školski primer“ visokog rizika da se desi ubistvo ili teško povređivanje žrtve, institucije kojima je Z.J. prijavljala nasilje nisu mogle da je zaštite?

Z.J. je prošlog vikenda ubio suprug u okolini Prijepolja. Ubistvo je učinjeno vatrenim oružjem, a ubica je nakon čina ubistva izvršio samoubistvo. Kada je shvatio da je izgubio kontrolu nad njom, da je ona donela neopozivu odluku da se razvede, on je odlučio da je ubije. A zatim i sebe. I to je najavljivao, u svojim porukama, postovima na Facebooku. On je to planirao. Nedeljama, mesecima… ostavljajući i „poslednju želju“ da ga sahrane zajedno sa njom.1

Z.J. je učinila sve što se očekuje od žrtve nasilja u porodici. Prijavila je nasilje, napustila nasilnika, podnela tužbu za razvod braka, našla posao. A institucije? Procitale smo da mu je policija oduzela pištolj. Imamo li onda pravo da se pitamo na koji način je ubica došao do lovačke puške, da li je njegova ili članova njegove porodice, zašto ona nije oduzeta kako to procedura nalaže? Postupanje policije se ne završava samo na oduzimanju oružja. Ne znamo da li je policija obavestila javnog tužioca, i ako jeste, šta mu je rekla? Da li su javnom tužiocu naveli sve rizike koje su utvrdili u skladu sa listom koja postoji u Posebnom protokolu o postupanju policije? Da li su odmah obavestili nadležni centar za socijalni rad? Ili su mu, kao bivšem kolegi, izrekli usmeno upozorenje i zatvorili slučaj?

Ovo nije usamljen slučaj da je učinilac policajac ili bivši policajac.2 Autonomni ženski centar već godinama ističe da za žene postoji značajno veći bezbednosni rizik kada su učinioci nasilja u porodici i partnerskog nasilja pripadnici snaga bezbednosti.3 Oni poseduju službeno oružje, obučavani su za primenu nasilja, sastav i kultura službi su dominantno muški, što uslovljava direknu i indirektnu podršku i solidarnost između muškaraca. U ovakvim situacijama žene zaštitu traže od organa u kojima su njihovi supružnici/partneri zaposleni, ili sa kojima učinioci imaju kolegijalnu povezanost (formalnu i neformalnu), što vodi zataškavanju nasilja. Začuđujuće je da Ministarstvo unutrašnjih poslova sprovodi medijsku kampanju u kojoj poručuje ženama da prijave nasilje, a da i dalje nije uvelo posebne procedure za prijavljivanje i postupanje sa učiniocima nasilja u porodici i u partnerskim odnosima koji su pripadnici sektora bezbednosti.

Iako je Republika Srbija ratifikovala Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici još u oktobru 2013. godine, još uvek nisu uvedene obavezne liste za procenu i upravljanje bezbednosnim rizicima, onako kako je to propisano članom 51 ove Konvencije.

Podsećamo i da je od 2010, od kada pratimo ubistva žena, više od trećine femicida izvršeno vatrenim oružjem. Istraživanja pokazuju da u Srbiji postoji više od 2,2 miliona legalnog i oko 2 miliona ilegalnog oružja.4 Uz jako prisustvo patrijarhalnih obrazaca života i sistemske mizoginije, ovo su posledice naoružavanja Srbije devedesetih koje žene i danas plaćaju životima.

Inostrana istraživanja govore da kada nasilnik koristi vatreno oružje, veća je verovatnoća da će nakon ubistva žene izvršiti samoubistvo.5 Ovi slučajevi poznati su pod nazivom „produženo ubistvo“ ili „ubistvo-samoubistvo“. Iz Izveštaja o femicidu Mreže Žene protiv nasilja za 2015. godinu možemo videti da je tokom prethodne godine 43% nasilnika ubilo i sebe, a 11% njih je to pokušalo.6 Samoubistvo nakon ubistva pokazatelj je emotivne zavisnosti koja se ogleda u „nemogućnosti“ nasilnika da podnese život bez partnerke, moguće osvete za to što ga je ostavila, kao i patrijarhalnog ubeđenja da je žena muškarčevo vlasništvo o kome on odlučuje – bićeš moja ili ničija. Još od ubistva Ksenije Pajčin, mediji imaju tendenciju da ove slučajeve karakterišu kao slučajeve Romea i Julije. Izgleda da treba podsetiti da Romeo nije ubio Juliju! Ovo nisu romantični slučajevi nesrećnih ljubavi, a čin samoubistva ne smemo shvatiti kao znak kajanja. Ubistva žena su uvek posledica kontinuiranog nasilja i kontrole žrtve.

Femicid nije „tragedija“, kao što su mediji i u ovom slučaju izveštavali, već krajnji ishod muškog nasilja i kontrole. Činjenica da žena „nije krila da voli drugog“ ne bi trebalo da bude podatak kojim se umanjuje odgovornost ubice i krivica prebacuje na žrtvu, jer je odlučila da nastavi život bez nasilja. Dokle god u medijima budemo imali (pod)naslove poput „Ostavili sina od 15 meseci“7 koji teže tome da podele odgovornost između nasilnika i žrtve, čak i kada je reč o ubistvu, znaćemo da nismo daleko dogurali sa razumevanjem fenomena nasilja prema ženama i femicida, a samim tim ni sa njihovim sprečavanjem i zaustavljanjem.

Z.J. nije jedina koja je prošlog vikenda ubijena od strane bliskog muškog člana porodice. J M. je u okolini Kraljeva ubio otac. Naizgled nepovezani, sem vremenskom odrednicom „prošlog vikenda“, ova dva femicida imaju značajne sličnosti. Oba su učinjena vatrenim oružjem, to jest lovačkom puškom, a i jedan i drugi ubica su nakon čina ubistva izvršili samoubistvo. Za oba slučaja saznali smo iz medija, jer država i dalje nema efikasan sistem praćenja femicida. Kako onda da joj verujemo da će u budućnosti moći da ga spreči?

Sanja Pavlović, Autonomni ženski centar

Peščanik.net, 08.06.2016.

Srodni linkovi:

Lepa Mlađenović – Svakog olimpijskog dana…

Tanja Ignjatović – Koliko vrede životi žena

Dejan Ilić – Slika za izložbu

Tanja Ignjatović – Napad na nasilje!

Ana Jovanović – Nezapamćene priče o bivšima

VIDEO – Srpski jin i jang + transkript

Mreža Žene protiv nasilja – Srpski mediji i femicid

FEMINIZAM

________________

  1. Podaci dostupni u Blicu
  2. Slučajevi femicida počinjeni od strane policajaca nisu retkost u Srbiji. Početkom ove godine svedočile smo pokušaju ubistva supruge od strane policajca u Bogatiću. Ranije: policajac u penziji ubio bivšu partnerku u Smederevu (2014), bivši policajac ubio suprugu u Novom Pazaru (2013), policajac ubio bivšu partnerku u Smederevskoj Palanci (2010), policajac ubio bivšu partnerku u Valjevu (2009).
  3. U predlozima AŽC-a za izradu novog Nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (2016-2020) jasno se navodi zbog čega su bezbednosni rizici veći ukoliko su učinioci nasilja pripadnici snaga bezbednosti.
  4. Istraživanje o posedovanju oružja na Zapadnom Balkanu dostupno je na sledećem linku
  5. Publikacija Globalne posledice oružanog nasilja, poglavlje 4 – Kad su žene žrtve, dostupna je na ovom linku
  6. Izveštaj o femicidu Mreže Žene protiv nasilja dostupan je na sledećem linku
  7. Večernje novosti, vest pod nazivom „Ljubomorni muž ubio ženu pa sebe“, 5.6.2016.