- Peščanik - https://pescanik.net -

Profesore, pali ste

Novi Sad, foto: Ribar Gyula

Možda će nekoga mrzeti da se bakće sa pretencioznim neznanjem i drugim nepočinstvima g. Ristivojevića. Mene ne mrzi.

Dakle, da podsetim o čemu se radi u mom prvom tekstu ovim povodom. G. Ristivojević je, naime, tvrdio da Vesni Rakić Vodinelić nisu poznate izmene Zakona o visokom obrazovanju iz decembra 1990. godine. Ja sam pokazao da je iz teksta V.R.V. jasno da su joj te izmene bile poznate pošto se na njih i sama poziva. I izrazio sam čuđenje da neko sa tako visokom funkcijom, kao što je G. Ristivojević, može da napravi tako krupnu grešku.

Ali, umesto da se, pošto je uhvaćen „s prstima u pekmezu“, javnosti Srbije izvini, g. Ristivojević to „elegantno“ zaboravlja pa i ne pominje u svom drugom pisaniju.

Jednom portparol – uvek portparol, kaže stara latinska izreka. Tako i g. Ristivojević, po uzoru na svog učitelja Dejana Mihajlova – to je onaj, sigurno niste zaboravili, koji je rekao da će obznaniti ko je ubio Zorana Đinđića, pa se posle pravio lud, što nije ništa neobično, ali se ludim pravio i sud, a sve je to bilo u pravnoj državi Vojislava Koštunice, Ristivojevićevog mentora – misli da je arogancija isto što i argumentacija. A samo je ignorancija.

Sad stvari polako dolaze na svoje mesto, zar ne. To jest, dolazi se do suštine, kojom je i g. Ristivojević rešio da se bavi u svom drugom tekstu, pošto mu u prvom to nikako nije pošlo za rukom. Ali, ne uspeva mu ni u drugom. Jer, zar zbilja neko misli da je suština ovog „spora“ u tome koji se član kojeg zakona iz koje godine ima primeniti na jedan doktorat, kada je sve to bilo još pre 25-30 godina.

Da se ovda zaista radi o vladavini zakona i pravnoj državi, onda bi novosadski Pravni fakultet objavio da će ispitati valjanost svih doktorata od, recimo, pre 30 godina do danas, da je formirao komisiju ili, bolje, jer je veliki posao, komisije, da su njihovi članovi ti i ti ljudi itd. Ništa od toga, naravno, u konkretnom slučaju nije slučaj. Ovde je, gle čuda, „neočekivano ali zato iznenada“, iz legalističkog šešira izvađen doktorat Slobodana Beljanskog. I, gle čuda, reč je o čoveku koji je oštar kritičar aktuelne, Vučićeve vlasti, ali koji je bio ništa manje oštar kritičar i Koštuničine vladavine. I koji je, gle još većeg čuda, osnivač i predsednik prvog nevladinog udruženja za borbu za nezavisnost i samostalnost i stručnost pravosuđa.

Ali, nije to kraj čudima. Mada, u Srbiji zemlji čuda to i nije neko čudo. Nećete verovati, ali doktorat g. Ristivojevića datira baš iz vremena kada je g. Koštunica bio predsednik Vlade Srbije. A javnost se pokida oko Malog i Stefanovića. Eh, tugo. Kao što rekoh, jednom partparol – uvek portparol. Samo se vlastodršci i poslodavci menjaju.

Profesore, pali ste. Nisko, vrlo nisko. Ispod nivoa ljudskog dostojanstva. Ali, tu leka nema.

Peščanik.net, 24.11.2016.

Srodni linkovi:

Vesna Rakić-Vodinelić – Postoji zakon, postoji ruka, postoji šaka (Leonard Koen)

Vesna Rakić-Vodinelić – Uvek je najbolje govoriti istinu, osim ako naravno niste dobar lažov

Mijat Lakićević – Libero

Sofija Mandić – Argument a contrario

Branislav Ristivojević – Деманти

Vladimir Beljanski – Osveta politike

Vesna Rakić-Vodinelić – Kafka protiv Orvela (a može i obrnuto)

Mijat Lakićević – Profesoru s ljubavlju

Dejan Ilić – Rođeni s foteljom

Branislav Ristivojević – Деманти 2

Vesna Rakić-Vodinelić – Ofsajd ili ofsajd položaj?

DRUGA OBALA, knjiga Slobodana Beljanskog

SLOBODAN BELJANSKI NA PEŠČANIKU


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.