- Peščanik - https://pescanik.net -

Sami režiramo svoje gubitništvo

Transkript izlaganja narodne poslanice Vesne Pešić u skupštini Srbije tokom rasprave o novoj rezoluciji srpskog parlamenta o Kosovu, 26.07.2010.

Uvaženi predsedniče republike, uvaženi ministri, uvažena predsedavajuća. Htela sam da naglasim da je LDP smatrala da je danas zaista važno da prodiskutujemo šta bismo mogli da uradimo u budućnosti i da ne doživljavamo više ovakve debakle kao smo doživeli ovaj od pre nekoliko dana, upravo povodom odluke o kojoj danas razgovaramo, dakle o mišljenju Međunarodnog suda pravde koji je doneo izuzetno negativnu odluku kada je o Srbiji reč.

Baš zbog toga bih htela da prvi put javno kažem da se ne slažem sa kolegom Nenadom Čankom. Tačno je to da su u ono vreme, kada je posle bombardovanja potpisan Kumanovski sporazum, neki drugi ljudi bili na vlasti i da je tada izgubljen suverenitet na Kosovu, kada su neke druge trupe ušle, a mi znamo šta to znači, na teritoriju Kosova. Gospodine Čanak, niko posle toga nije došao na vlast, a da nije hteo svoj legitimitet da ogrebe o te izgubljene bitke. Svako se ponovo uvalio i zloupotrebljavao Kosovo, a vi ste sada ovo iskoristili da i sada, kada ponovo gubimo još jednu bitku, pričamo šta je bilo pre deset godina.

Smatram da je došlo vreme da se vlast više ne legitimira negativnim identitetom i izgubljenim bitkama nego da od 2006. godine, kada je Srbija postala samostalna država, napravimo jednu pozitivnu viziju naše zemlje, da kažemo koji su njeni glavni prioriteti, da preispitamo spoljnu politiku koja očigledno nije vođena kako treba, da preispitamo kako je vođena, koji su je igrači vodili i da izađemo iz ovih gubitništava koji su sada, po prvi put, u potpunosti u našoj režiji.

Zašto? Poslednji put kad se ova skupština našla i kad je razgovarala o Kosovu, razgovarali smo zato što su albanski predstavnici doneli deklaraciju o jednostranom proglašenju samostalnosti Kosova. Sada prvi put razgovaramo o jednoj situaciji u kojoj smo gubitništvo u potpunosti sami izrežirali. Znači, niko spolja nije uticao, čak su se i oni koji je trebalo da budu naši saveznici protivili i rekli su vam, pa dobro, šta će vam to pitanje u UN. Mi smo isforsirali to pitanje, izrežirali smo strategiju, evo, tu je ministar koji se hvalio kako nam je to pitanje prošlo. Posle dve godine pumpanja kako ćemo ovaj spor da dobijemo na pravnom terenu, sad je ispalo da smo ovaj spor na pravnom terenu izgubili. Noćas sam do 12 sati čitala odluku Međunarodnog suda pravde. Nema nikakve podvale. Jednostavno, ispravno od reči do reči je doneta odluka da to pitanje koje smo postavili nije u sukobu sa međunarodnim pravom.

Šta se sad dešava? Izgebavamo da razgovaramo zašto smo došli dovde i da vidimo ko snosi odgovornost. Sad kažemo, do sad smo igrali na pravnom terenu, hajde sad da trčimo na politički teren, a govorili smo – nećemo politički hoćemo pravni teren, sad nećemo pravni hoćemo politički. Ne možemo mi sami da režiramo svoje gubitke. Ne možemo sami da režiramo utakmice koje ćemo da izgubimo. Ovo je u potpunosti naša režija. Očekivali smo da će se sad povesti jedna ozbiljna rasprava o nama samima, ne o istoriji, nego o tome šta se danas dešava.

Da li će predsednik da preduzme određene korake? Ko su bili izvođači ovakvih radova? Smatram da ministar Jeremić ovo nije dobro vodio, kao ni šef pregovaračkog tima Bataković, navešću samo to da ovo što sam danas čitala u novinama ne liči na izjavu šefa pregovaračkog tima, koji je pritom istoričar po struci. On kaže, bio je pritisak na sud. Pa, kakav je to način? Sad kad smo izgubili, sad kažemo da je bio pritisak na sud, pa onda još kaže pobeđuje jači, kaže, sud je prepisao američko gledište. Čoveče božiji, Tači sedi kod Amerikanaca, a gde ti sediš?

Da li možemo da revidiramo i da kažemo da nismo dobro vodili politiku ni sa velikim silama? Da li smo mi deca u osnovnoj školi pa ne znamo ko danas odlučuje u svetu, da li odlučuju najmoćnije sile ili možemo mi da odlučujemo kako nam padne na pamet –  ne postavljamo više ovo pitanje nego ćemo sad da postavimo neko drugo pitanje.

Kažu, gde je odgovor na pitanje koje nismo postavili? Gospodin Jeremić kaže, da smo postavili to drugo pitanje, o secesiji, još bi bilo gore za nas, a onda jedan član tima kaže, koje god da smo pitanje postavili ishod bi bio isti. Pa, što ste onda uopšte pitali bilo šta? Što pitate kad nema razloga da to radite?

Molim da se sa ovakvim stvarima i odlukama više ne izlazi pred skupštinu, gde se mi, kao poslanici, izvrgavamo ruglu, gde se traži da potvrdimo dosadašnju politiku, umesto da raspravljamo o tome gde smo pogrešili i da ispravimo te greške, da učimo na svojim greškama, i da popravimo odnos sa velikim silama. Da znamo gde se donose odluke, a ne kao naivna deca da kažemo, dobro, hajde igrali smo malo u ovom polju, sad ćemo malo u onom i da kažemo, sad ćemo da trčimo u UN i da preokrećemo stvar. Ništa, gospodo, tako preokrenuti nećete. Ako ovako nastavimo, mislim da od ovog pitanja neće biti ništa.

Predlažem vam i ono što sam mogla da vidim u novinama, dosta nam se interesantnih stvari nudi. Čini mi se da od ovih izgubljenih bitaka nikad ne vidimo gde su naše prave šanse, a sada ima dosta šansi. Vidim da je gospodin Bajden zvao predsednika Tadića. Možemo puno stvari sad da rešimo na Kosovu, od specijalnog statusa do drugih stvari. Priznanje Kosova, to nije važno, niko nas na to ne tera. Iskoristimo sve mogućnosti koje sad imamo umesto da idemo u nove zavade i nove sukobe koji se ovde pripremaju. Hvala.

LDP, 26.07.2010.

Peščanik.net, 27.07.2010.

Srodni link: Vesna Pešić – Ambis ili realne šanse

KOSOVO

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)