- Peščanik - https://pescanik.net -

Spisak za distanciranje od srednjaka, provincijalaca i krvarećih liberalnih srdaca

Mirror, foto: AFP

1. Već me dva dana proganja slika desetogodišnje nigerijske devojčice koju su obukli u eksploziv i pustili u gužvu, a zatim pristili dugme – skraćuje mi dah više od prethodnog seoskog pokolja u istoj državi i atentata u Parizu. Pa ipak zbog nje ne nameravam da ikoga prisiljavam u tupave srednjaške izjave o opštoj odgovornosti, u kojoj je onaj koji priziva sve zločine (od paleolita?) uvek u prednosti nad nama ostalim bednicima, koji se užasnemo nad svakim pojedinačno, kako se dešavaju.

2. Ne, domaće teme nisu mera onoga što se desilo u Parizu. Ali je povod odličan.

3. Ne, zločin nije običan zločin: dva brata možda nisu mnogo više znala o časopisu od adrese i naloga, treći član je izvesno znao gde i kada treba potražiti jevrejske žrtve, ko god da su.

4. Da, Francuska je jedina evropska zemlja koja može da na najvišem nivou brani slobodu misli i duhovitost, uključujući opscenost, da određuje „nacionalno“ bez obzira na rasu i veru, da izvede u jednom danu više od tri miliona na ulice: nedovoljno za bilo koju pobedu na izborima, čak ni nad Nacionalnim frontom.

5. Da, Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti, rasizma, socijalne nepravde, rastućeg fašizma, seksizma, vlasti, policije, vojske, kolonijalizma (naročito francuskog), eksploatacije, gluposti svih javnih vrsta – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!

6. Da, Marija sa raskrečenim nogama i Isus sa Svetim duhom u dupetu (navodim samo novije scenarije), zajedno sa kardinalima i papama, neuporedivo su češće gostovali na naslovnim stranama Charlie Hebdo nego prorok Muhamed.

7. Da, povraća mi se kada pomislim da su Natanjahu i Abas bili dva i po metra jedan od drugoga, i da nisu imali toliko osećaja za patnju svojih i tuđih, ili bar za istorijski trenutak, da istupe iz reda, zagrle se i započnu pravi postupak mira.

8. Da, bilo je odvratno mnogo gorogana gušenja slobodne misli u gusto stisnutoj gomili svetske političke elite: pored guranja u autobusu, trebalo im je priuštiti i jedno bombardovanje šlag tortama. Proizvode se posebne, od pene za brijanje, samo za politički aktivizam.

9. Da, muka mi je od Merkel, koja nežno polaže glavu na Olandovo rame, ali to ne radi sa svojim građanima (i političarima) koji se ubiše napadajući domaću ksenofobiju. I gde je posthumni orden za tursku devojčicu koja je poginula štiteći druge dve, od naci nasilnika?

10. Koliko je dana bilo potrebno da se među žrtvama u redakciji pomene Elza Kaja, pshioanalitičarka, koja je pisala rubriku „Šarlijev divan“ sa odgovarajućom ilustracijom dupeglavca? Uspela je da objavi samo dve knjige.

Peščanik.net, 12.01.2015.

NAŠ TERORIZAM

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)