1. Već me dva dana proganja slika desetogodišnje nigerijske devojčice koju su obukli u eksploziv i pustili u gužvu, a zatim pristili dugme – skraćuje mi dah više od prethodnog seoskog pokolja u istoj državi i atentata u Parizu. Pa ipak zbog nje ne nameravam da ikoga prisiljavam u tupave srednjaške izjave o opštoj odgovornosti, u kojoj je onaj koji priziva sve zločine (od paleolita?) uvek u prednosti nad nama ostalim bednicima, koji se užasnemo nad svakim pojedinačno, kako se dešavaju.
2. Ne, domaće teme nisu mera onoga što se desilo u Parizu. Ali je povod odličan.
3. Ne, zločin nije običan zločin: dva brata možda nisu mnogo više znala o časopisu od adrese i naloga, treći član je izvesno znao gde i kada treba potražiti jevrejske žrtve, ko god da su.
4. Da, Francuska je jedina evropska zemlja koja može da na najvišem nivou brani slobodu misli i duhovitost, uključujući opscenost, da određuje „nacionalno“ bez obzira na rasu i veru, da izvede u jednom danu više od tri miliona na ulice: nedovoljno za bilo koju pobedu na izborima, čak ni nad Nacionalnim frontom.
5. Da, Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti, rasizma, socijalne nepravde, rastućeg fašizma, seksizma, vlasti, policije, vojske, kolonijalizma (naročito francuskog), eksploatacije, gluposti svih javnih vrsta – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!
6. Da, Marija sa raskrečenim nogama i Isus sa Svetim duhom u dupetu (navodim samo novije scenarije), zajedno sa kardinalima i papama, neuporedivo su češće gostovali na naslovnim stranama Charlie Hebdo nego prorok Muhamed.
7. Da, povraća mi se kada pomislim da su Natanjahu i Abas bili dva i po metra jedan od drugoga, i da nisu imali toliko osećaja za patnju svojih i tuđih, ili bar za istorijski trenutak, da istupe iz reda, zagrle se i započnu pravi postupak mira.
8. Da, bilo je odvratno mnogo gorogana gušenja slobodne misli u gusto stisnutoj gomili svetske političke elite: pored guranja u autobusu, trebalo im je priuštiti i jedno bombardovanje šlag tortama. Proizvode se posebne, od pene za brijanje, samo za politički aktivizam.
9. Da, muka mi je od Merkel, koja nežno polaže glavu na Olandovo rame, ali to ne radi sa svojim građanima (i političarima) koji se ubiše napadajući domaću ksenofobiju. I gde je posthumni orden za tursku devojčicu koja je poginula štiteći druge dve, od naci nasilnika?
10. Koliko je dana bilo potrebno da se među žrtvama u redakciji pomene Elza Kaja, pshioanalitičarka, koja je pisala rubriku „Šarlijev divan“ sa odgovarajućom ilustracijom dupeglavca? Uspela je da objavi samo dve knjige.
Peščanik.net, 12.01.2015.
NAŠ TERORIZAM- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)
- Nežne fašističke dušice - 12/04/2024
- Dubravkin rođendan - 27/03/2024
- Beskonačni 8. mart - 08/03/2024