- Peščanik - https://pescanik.net -

Svi za jednog, jedan za sve!

Foto: Funnycatsite.com

Skoro nisam videla bolju političku priču od one u stripu lista Danas. Svi junaci obučeni u srednjovekovne odežde s mačevima u rukama, spremni za boj. Preko odežde na njima benkica sa zvezdicama Evropske unije. Prvo ide lepi lik Borisa Tadića. On kaže SVI ZA JEDNOGA! U drugoj sceni Tadić okružen Čedom Jovanovićem, Vukom Draškovićem i još jednim likom. Svi ukrstili mačeve i Tadić obećava JEDAN ZA SVE!

Slika i prilika evropske politike u Srbiji. Pao dogovor kako da se dobiju izbori tako što će se svi, ama baš svi, opet ugurati u vlast. I to ni manje ni više, nego u evropejsku, u onu koja funkcioniše najmodernije: BlackBerry SMS porukama. U čemu je stvar? Jedni će da krenu u predizbornu koaliciju sa Tadićem, na primer Čanak, Ljajić i još poneko, kao unutrašnja pomoć; a drugi će da budu tobože samostalni jahači apokalipse koji mu spolja čuvaju evropska leđa. Dogovor kuću gradi a i para vredi. Na DS ljuti građani okrenuće se prema malima – revolucionarnom pokretu-preokretu, e da bi se osvetili Borisu Tadiću. Ali, evo im mućak! Evropejci ne bi bili Evropejci, kad se ne bi dosetili da ih baš tu sačekaju. Jer tu dolazi ono glavno: presipanje malih glasova u velike. Pa eto i Danice kao šefice Insituta za bezbednost.

I ne zaboravite da je glavna konkurencija baš među Malima. Zašto? Zato što je čisto proporcionalni izborni sistem (cela zemlja, grad, opština jedna jedinica) stvoren za oligarhijsku vladavinu (partokratsko-tajkunsku) i ne može ni bez velikih ni bez malih, zato ga svi brane. U takvom sistemu izbori se ne mogu dobiti ako Veliki ne kontrolišu Male, odnosno sve političke retorike, te ukupni politički spektar. Te retorike su kao neki mali resori bez kojih post-izborne većine nema. Moj resor su Draža i četnici, njihova rehabilitacija kao “drugog antifašističkog pokreta”, a kraljevi “građani” odavno bi bili u Evropi da nije ostataka komunizma. Okej, dobro, malo si zaostao, jer u mom resoru su liberalizam, ekstra evropejstvo, antinacionalizam, antifašisti partizanskog tipa, vrednosni preokret za dobrobit naše (a naročito moje) žene i dece i ljuta “kritika” sporaća kakav je DS. Jer, naš Zoran bio je bolji, a mi smo njegovi i on je naš. Dobro, kaže Dačić, ja jesam socijalista i volim i socijaldemokrate – i Rasima i Žarka, ali volim i Kosovo i Mrku, i ništa ružno o bivšem šefu neću reći, pa se u mom resoru uvažavaju i Evropa, i socijala, i penzioneri, i Milošević i Kosovo. Končano, tu su i stručnjaci opšte prakse, doduše malo neomiljeni kod glavnog šefa, jer su se preigrali, ali izgleda propasti neće. Pronašli su rupu u saksiji da izigravaju i vlast i opoziciju i taj izum raselili po regionima. Ali, Dinkić je Dinkić, taj je specijalizirao malu stranku za veliku vlast, pronaći će i on put iz nedođije u koju je igrom loše računice zapao.

A računica izgleda ovako. Stožerna stranka loše stoji, a bez nje Mali ne mogu da se udenu u vlast, a bez Malih, Stožerno biće Borisovo ne bi imalo s kim da nakupi većinu. Tako je napravljen dalekosežni plan, prvo s ljubimcima, a onda i šire: SVI ZA JEDNOGA JEDAN ZA SVE. Mali su se organizovali u pokret-preokret, sve sa nestranačkim ličnostima na čelu, s ciljem da se glumata tuča Malih i Velikih. A zašto? Pa da namame građane da glasaju za Male, a oni će, kako sami kažu, da pomognu Borisu Tadiću i Stožernoj stranci. Kako? Pa tako što će glasove prodati Tadiću. Cena je ogromna, ali šta da se radi. Naravno, iz krajnje humanih razloga, zbog Evrope. Zato su se, kako sami kažu, i organizovali u pokret-preokret. Eh, kad mi ne bismo živeli u Srbiji i kad ne bismo znali šta sledi, sve bi to bilo lepo i krasno. A sledi – lova do krova! I ne pitaj ništa, i nemoj da tamo neki list piše gluposti i laži o Malima, a o Velikom to ne dolazi u obzir. On sve medije drži u svom džepu. Za to smo glasali. Pisaće po nešto kad se Mali obezobraze, koliko da ih prođe volja.

Svaka čast srpski domaćini, dobro ste to smislili. Tadić je optimista i traži i od nas optimizam. Gde god baciš pogled – njegove trupe. Glasajte pravilno, kaže on, imate izbora: bacite glas za moju evropsku koaliciju koja malo voli Evropu, malo i Kosovo, ali ako ste na nju ljuti, bacite glas onom antinacionalističkom evropskom pokretu-preokretu, koji voli samo Evropu a ne i Kosovo. I to vam je dobar izbor, jer i Kosovo i Evropa, zajedno ili razdvojeno, totalno je svejedno, ide u istu kasu.

I kada se pogleda malo bolje, Aleksandar i Tomislav ama baš nikakve nemaju šanse. Samo im to još niko nije javio. Gde su njima male, para vredne stranke? Jer ne misle valjda da će sami da osvoje većinu, što je kod nas strogo zabranjeno, a i nemoguće. Ono što je od malih stranaka ostalo s njihove desne strane, bolje i da ne pomišljaju, one bi raznele samog Miloševića koji je, uzgred budi rečeno, prvi smislio ovaj bal pod maskama. Setite se Nove demokratije koja je sa Draškovićevim aminom dala većinu Miloševiću one grozne 1994. godine. A posle su samo širili model, pa osnovali Jul, igrali igranku sa radikalima, pa malo i sa Draškovićem, pa opet sa radikalima. Eh, da su Tomi i Aci prvo predsednički izbori, pa da se imaju čemu nadati, ali ovaj redosled im baš nikako ne odgovara. Nudili su oni trampu, pustićemo šefa na predsedničkim, a vi s nama na parlamentarnim, ali od nagodbe izgleda ništa nije bilo.

A nemaju ni program, kaže gospođa Trivan, imaju samo naš, a korupcija je konstanta, pa što da oni prevare narod, koji jeste zalutao čim ima i lošu vlast i lošu opoziciju, kad to opet možemo mi. Jer, uvek je bolje kad si već vlast. Pa molim vas, kaže Tadić, ko to tamo peva da se poništavaju glasački  listići? Sram ih bilo i kakva glupost. Tolikog izbora nigde na svetu nema. Prvi izbor – i Kosovo i Evropa, drugi – Evropa bez Kosova, treći – Kosovo bez Evrope, i četvrti – ni Kosovo ni Evropa. I sada to tamo nekim ludacima nije dovoljno. Naša vlast je savršena, jer sve ima: revolucionarno evropsko krilo (pokret-preokret), evropsku nostalgiju za Miloševićem (SPS-PUPS i Jedinstvena Srbija), a ako baš ovi omanu, tu su Dinkićevi stručni regionalisti, kojima smo silne pare dali da bi opstali i budžet ispraznili. Glasajte za našu evropsku revoluciju, za naša demokratska i miroljubiva sredstva, za nostalgiju devedestih, za stručnjake i njihove regione, za penzionere koji će jesti meso trećim zubom, za Jagodinu, tu obećanu zemlju u kojoj nema gejeva. Lepo ćete se na kraju zabavljati. Svi ćemo biti na istoj igranci, na najvećem balu pod maskama svih vremena.

I nemoj da neko više prosipa pesimizam. I tako nema nijedne retorike koja nije dobro pokrivena. Mesta za novitete nema, a nema ni para. Gonite se!

Peščanik.net, 01.11.2011.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)