- Peščanik - https://pescanik.net -

Trampče

Foto: Predrag Trokicić

Još nikada Slovenija nije tako bila predmet svetskih medija, tačnije zabave svetskih medija. Možda je vest o izvozu slovenačkih medveda u Pirineje još zanimala francuske i španske medije, a nedavno je snimak mečeta iz Kočevskog roga koje se u snegu igra sa granom razveselilo hiljade na internetu. Sem medveda, dakle, teško… No sada je predsednik vlade Janša uspeo! Lili Bajer, novinarka evropskog portala Politico, napisala je ozbiljan članak o situaciji medija u Sloveniji, odnosno o medijskoj politici Janše i njegovih, o izazivanju straha među novinarima. Ni manje države, ni vernijeg Trampovog imitatora! Janša je odgovorio besnim tvitom, u kojem je napravio ključnu grešku u spelovanju – umesto da dotična novinarka preživljava laganjem, ona preživljava – ležanjem!

„Janez Janša @JJansaSDS
Well, @liliebayer was instructed not to tell the truth, so she quoted mainly “unknown” sources from the extreme left and purposely neglected sources with names and integrity. That’s @POLITICOEurope, unfortunately. Laying for living.“

Iz lokalne perspektive, mnogi sumnjaju da je reč samo o greški, već da je predsednik vlade hteo da naglasi kako novinarka „ležeći“ živi, u skladu sa svojim napadima na novinarke-prostitutke, zbog čega se više godina branio na sudu. Kako god da uzmemo, Trampče na mestu predsednika vlade uspelo je da osramoti državu. Da bi stvari bile gore, odmah se javilo i ministarstvo kulture sa sličnim jaukom, a i verni novinari. Koja je osnovna poruka ovog hora uvređenih podrepnika? Da je novinarka upotrebila samo leve izvore, što su po mišljenju Trampčeta svi glavni mediji, što državni što privatni, te po tome novinarka nije objektivna. „Imena“ i „integritet“ imaju novinari Janšinog medijskog centra (Nova24TV, časopis Demokracija)… među kojima je bar polovina pod pseudonimima. Šta i kako govore i pišu, skoro da nema smisla prenositi izvan lokalnog okvira. I u tom istom lokalnom okviru novi Janšin trampizam dočekan je salvama smeha i zafrkavanja na internetu. Spolja se, međutim, na to gleda drugačije: javili su se predstavnici raznih odbora EU, uistinu ugledni novinari i instituti za novinarstvo da protestuju protiv takvog napada na novinarku i na medije uopšte. Uostalom, već je nekoliko meseci Slovenija u fokusu pažnje EU, između ostalog i zato što je za trošenje dodeljenih kriznih milijardi ponudila katastrofalan plan raspodele.

Sve nam to lokalno ne pomaže mnogo. Robokopi i dalje upadaju u autonomne zone – tako je porušen Rog, nekadašnja fabrika bicikla, a stigle su pretnje Metelkovoj – i dele se ludački visoke kazne petkom, kada se obično odvija neka skromna akcija, koliko da se očuva otpor; konstruktivno nepoverenje vladi nije uspelo zbog nekolicine koristoljubivih i kukavičkih poslanika – baš kao i u drugom suđenju Trampu. Protiv „izrođene“ umetnosti pobunio se čak i ambasador u Rimu, povodom izložbe Bigger Than Myself: Heroic voices from ex Yugoslavia, koju je u muzeju MAXXI organizovala Moderna galerija iz Ljubljane, odnosno njena već smenjena direktorka Zdenka Badovinac. Na izložbi, koja će biti otvorena u martu, učestvuje i grupa Red Mined, koju čine Danijela Dugandžić (Sarajevo), Katja Kobolt (Minhen), Dunja Kukovec (Ljubljana) i Jelena Petrović (Beograd/Beč).

Ono što se možda ne razume izvan Slovenije je da se ovde skandali koje proizvode vlada, njeni ministri i desnica uopšte, događaju ne samo svakodnevno, već po nekoliko na dan. Na njih je skoro nemoguće reagovati; ako ništa drugo, građani su primorani da misle brže. Jedna od misli koja je zaokružila je i ta da je Slovenija izvesno prva u „regionu“ – trenutno najgora od svih naslednica bivše države.

Jedan detalj iz članka Lili Bajer to zastrašujuće ilustruje: neki stariji i ugledni novinari zamolili su da ostanu anonimni…

Peščanik.net, 19.02.2021.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)