- Peščanik - https://pescanik.net -

Tužne vesti, samo za Anu

Foto: Predrag Trokicić

Nije tačno da su u slučaju portala Južne vesti poreznici postupali po zakonu.

Sa tom su tvrdnjom, naime, prema saopštenju iz Nemanjine 11, izašli predstavnici Koordinacione grupe Vlade Srbije za saradnju sa medijima nakon sastanka sa novinarskim Timom za dijalog, održanog sredinom (sasvim precizno – 16) avgusta. Kao što se vidi, od tada je proteklo nešto vremena, ali leto je, a i što je još važnije zločin protiv vladavine prava nikad ne zastareva.

Slučaj Južnih vesti – o kojem je naravno ovde već pisano – zbilja postaje paradigmatičan. Kroz njega se prelama, da ne kažemo da se na njemu slama, čitav pravni poredak Srbije. Evo zašto, dakle, nije tačno da su tokom kontrole rada niškog portala službenici državnog organa od kojeg zavisi ne samo pravni poredak nego i ekonomski napredak, „postupali isključivo u skladu sa poreskom regulativom i važećim zakonskim propisima“. I to nije tačno dvostruko.

Najpre, u užem, takoreći pravno-tehničkom smislu, sasvim je jasno (kao što je rečeno u pomenutom napisu, ali mora biti ponovljeno) da propise koji se odnose na javni sektor primenjivati i na privatni predstavlja pravnu i faktičku besmislicu. To je isto kao kada bi, recimo, norme koje se odnose samo na žene primenjivali i na muškarce. Dakle – besmisleno. Toliko da se čovek pita može li biti slučajno.

Drugo, i važnije, jedno od ključnih ustavnih načela jeste ono koje garantuje jednakost pred zakonom. Znači – da zakon važi za sve i svakoga podjednako.

Ako, pak, državni organi pojedine propise primenjuju na jedne građane, a na druge ih ne primenjuju – čak i ako u prvom slučaju strogo formalno sve rade „po zakonu“ – očigledno je da se pomenuto načelo ne poštuje nego krši. Da se i ovde poslužimo ilustracijom. Ako dva auta krenu na neki put pa jedan od njih saobraćajna policija zaustavlja na svakih desetak kilometara i obavlja tzv. rutinsku kontrolu – štop svetla, prva pomoć, trougao itd, a drugi i ne pogleda čak i kad prekorači dozvoljenu brzinu, jasno je da dotični državni organ ne „sprovodi“ pravo nego ga izvrgava ruglu.

To je upravo ono što se dešava Južnim vestima, a što Poreska uprava Srbije praktikuje i u mnogim drugim slučajevima – sa firmama koje iz ovog ili onog razloga nisu po volji organima vlasti. Dok iz njih ne izlazi mesecima, u one druge ne ulazi godinama. I zbog toga je, između ostalog, privredni rast u Srbiji tako bedno nizak.

To bi trebalo da zna, uprkos svojim pravnim savetnicima premijerka Ana Brnabić. Iako to, pretpostavljamo, nisu lepe vesti.

Peščanik.net, 30.08.2018.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Tužne vesti za Anu i Sosu

Rastislav Dinić – Niš by night


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.