Foto: Josh Haner/The New York Times
Barak Obama je 2012. ismijavao svog republikanskog protivnika Mita Romnija zbog nazivanja Rusije geopolitičkim neprijateljem broj jedan SAD. “Zovu 80-e i mole da im vratite njihovu spoljnu politiku“, rugao mu se predsjednik.
Kako su se stvari promijenile u samo četiri godine. Sada nam demokrati govore o opasnostima koje nas vrebaju iz Rusije i da je republikanski kandidat previše mekan prema njoj. Hilari Klinton i njen tim su se zakačili za brojne pohvale koje su Donald Tramp i Vladimir Putin izrekli jedan drugome. Prošlog decembra Putin je nazvao Trampa “veoma bistrim čovekom, nesumnjivo talentovanim” i pozdravio njegovu želju za bliskijim odnosima sa Rusijom.
Tramp je uzvratio komplimentima. Kada je bio prozvan da kaže nešto o tome što Putin “ubija novinare, političke protivnike i okupira druge zemlje”, Trump je odgovorio: “On upravlja svojom zemljom kao pravi vođa, za razliku od onoga što mi imamo”. U stvari, Trump se razmetao svojim “odnosom” sa Putinom kao jednim od svojih spoljnopolitičkih akreditiva. Tvrdio je: “Upoznao sam ga jako dobro, jer smo obojica bili gosti u emisiji 60 minuta” (uprkos tome što su se pojavili u odvojenim razgovorima snimanim na različitim kontinentima). Takođe je predvideo da bi se kao predsjednik SAD “vjerojatno jako dobro slagao sa Putinom”. Pojavila su se nagađanja da Rusija pokušava olakšati Trampov put ka Bijeloj kući.
Neposredno prije Demokratske konvencije prošlog mjeseca, WikiLeaks je objavio više od 19.000 e-mailova ukradenih sa servera Demokratskog Nacionalnog odbora, a stručnjaci su otkrili da hakerski trag vodi ka Rusiji. Thomas Rid, profesor na Security Studies na KCL-u, napisao je da su “forenzički dokazi koji provalu u DNC dovode u vezu sa poznatim ruskim operacijama veoma jaki”. Trump je ohrabrivao nastavak hakovanja: “Rusijo, ako slušaš, nadam se da ćeš pronaći tih 30.000 e-mailova koji nedostaju”.
Lako je vidjeti zašto bi Putin radije vidio Trampa u Bijeloj kući nego Hilari Klinton. Tramp je pohvalio ruske napade na sirijske pobunjenike u ime Asadovog režima i ohrabrio ih da tako nastave. On je takođe predložio da SAD prepuste evropskim zemljama da se suprotstavljaju ruskoj agresiji u Ukrajini. I najvažnije, rekao je da SAD sa njim kao predsjednikom ne bi nužno poštovale svoju obavezu odbrane drugih članica NATO-a od napada Rusije: “Ja bih bio apsolutno spreman da kažem tim zemljama “Branite se same””. “To bismo u obavještajnom radu”, napisao je bivši vršilac dužnosti direktora CIA-e Majkl Morel, “nazvali regrutacijom g-dina Trampa od strane g-dina Putina kao nesvjesnog agenta Ruske Federacije”.
Izolacionistički aspekti Trampove pozicije imaju određene privlačnosti za dio američke javnosti kojem je preskupa cijena koju SAD plaćaju u novcu i ljudskim životima zbog svojih intervencija u inostranstvu. U aprilu je Pew Research Center otkrio da 41 posto Amerikanaca smatra da “SAD pretjeruju u pomaganju rješavanja svjetskih problema”, a 57 posto žele da “se mi bavimo vlastitim problemima i pustimo druge zemlje da se same bave svojim problemima najbolje što umiju”. Prošle godine, samo 49 posto dalo je povoljno mišljenje o NATO-u.
Međutim, Trampov proruski stav je mnogo manje popularan. Američko mišljenje o Rusiji pogoršalo se dramatično otkako se Putin vratio na mjesto predsjednika 2012, s porastom nepovoljnog stajališta sa 44 na 65 posto, prema Galupovim anketama. U posljednje tri godine ove brojke su najviše od završetka hladnog rata naovamo. Prošle godine, rezultati istraživanja u Pew Research Centru pokazali su da 56 posto Amerikanaca smatra da SAD treba da koriste vojnu silu za odbranu NATO saveznika protiv Rusije, dok samo 37 posto ima negativan stav o tome.
Kao i obično, nakon što je sa zakašnjenjem shvatio da mu njegovi komentari mogu umanjiti izborne šanse, Tramp je pokušao da ih odbaci. Rekao je da je bio “sarkastičan” kada je ohrabrivao Rusiju da hakuje e-mail Hilari Klinton. (Ovo je ponukalo Stivena Kolbera da briljantno demonstrira kako sve što Tramp kaže ima smisla ako pretpostavimo da je bio sarkastičan). I u razgovoru s Džordžom Stefanopulosom, Tramp je izjavio: “Ja nemam nikakve veze s Putinom”, a negirao je i svoje prethodne tvrdnje s tim u vezi. Pokušao je zvučati oštro prema Putinu, ali je ispao smiješan: “On neće ići na Ukrajinu. Zapamtite moje riječi, možete ih zapisati”. Stefanopulos ga je prekinuo: “Ali Putin je već tamo”.
Ovo pokazuje šire razloge zašto kampanja Hilari Klinton želi da se fokusira na Trampove izjave o Rusiji, kao što su to učinili u videu prošle nedjelje. Riječ je o predstavljanju Trampa kao kandidata koji će ugroziti nacionalnu sigurnost, ali i nekog ko ne poznaje svjetsku politiku i neprekidno laže i mijenja svoje mišljenje. A Tramp im veoma olakšava ovaj zadatak.
Johnatan Jones, New Statesman, 12.08.2016.
Preveo Vladan Kosorić
Peščanik.net, 14.08.2016.
Srodni linkovi:
Paul Krugman – Glasaj kao da je važno
Vladimir Gligorov – Drugi amandman
Paul Krugman – Molitve i ekonomija
Robert Reich – Da li je Hillary shvatila?
Adam Gopnik – Iskreno o Trumpu
Vladimir Gligorov – Trampova dilema
In These Times – Tajna istorija superdelegata
Vladimir Gligorov – Štampaj pare
TRAMPOZOIK