Foto: Joe Raedle/Getty Images
Foto: Joe Raedle/Getty Images

Da li je Hillary shvatila da najvažnija podela u američkoj politici danas nije podela na levicu i desnicu, već na establišment i snage koje se bore protiv njega? Bojim se da nije – bar još ne. Jedan istaknuti član Demokratske stranke koga poznajem iz vremena Clintonove administracije rekao mi je: “Pošto je obezbedila nominaciju, Hillary će se sada pomerati ka centru da bi privukla neopredeljene umerene birače”.

Verovatno je zato za mesto potpredsednika odabrala Tima Kainea, prililčno bezbojnog političara umerenog centra. Zapravo, Hillary samo radi ono što prema njenom iskustvu daje rezultate. Nakon što su demokrate izgubili na izborima za Predstavnički dom i Senat 1994, Bill Clinton se približio centru. Potpisao je nove zakone o reformi sistema socijalne zaštite, kriminalu, trgovini i finansijskoj deregulaciji. Zahvaljujući tome uspeo je da osvoji drugi mandat 1996. i proglasi kraje „epohe glomazne države“.

U to vreme opšti izbori su ličili na nadmetanje dva prodavaca hot-doga koji stoje s leve i desne strane prostranog šetališta. Svaki se trudio da priđe što bliže sredini da bi povećao promet. (Ako bi jedan otišao previše ulevo ili udesno, onaj drugi bi se pomerio za njim i preuzeo kupce sa sredine šetališta.) Ali to poređenje je zastarelo. Danas su se svi na šetalištu udružili protiv privatnih mlaznjaka koji ih nadleću na putu u Sauthempton.

Najmoćnija sila u američkoj politici danas jeste bes prema establišmentu i sistemu podešenom da radi u korist velikih korporacija, Volstrita i najbogatijih. Zato je Donald Trump osvojio republikansku nominaciju. Zato je Bernie Sanders pobedio u 22 države i usput osvojio apsolutnu većinu glasača Demokratske stranke mlađih od 45 godina. „Umereni“ birači više ne postoje. Ne postoji ni „centar“. Postoje autoritarni populizam (Trump) i demokratski populizam (ono što je Bernie nazvao „političkom revolucijom“, koja sada čeka novog lidera). I, naravno, postoji republikanski establišment (u rasulu) i demokratski establišment.

Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa. Na tome počiva njegov autoritarni populizam („Ja sam vaš glas“). „Za pet ili deset godina“, kaže Trump, „imaćete radničku partiju. Partiju ljudi koji 18 godina nisu videli povišicu i besni su“. U govoru održanom u jednoj fabrici u Pensilvaniji, napao je političare i finansijere koji su izdali Amerikance „kada su ljudima oduzeli mogućnost da zarade za život i prehrane porodicu“.

Zabrinutost zbog učinaka slobodne trgovine nekada je bila rezervisana za političku levicu. Danas, prema nalazima Istraživačkog centra Pew, ispitanici koji smatraju da sporazumi o slobodnoj trgovini nanose štetu Americi češće dolaze iz redova simpatizera Republikanske stranke. Problem nije u samoj trgovini. Problem je u političkom i ekonomskom sistemu koji radnim ljudima ne pruža nikakvu zaštitu od štetnih posledica takvih sporazuma i ne dozvoljava im da profitiraju od dobrih strana slobodne trgovine. Jednostavno rečeno, borci protiv establišmenta žele da krupni kapital bude proteran iz politike. To je bila premisa Sandersovog programa. To je takođe važan deo Trumpove kampanje („Toliko sam bogat, da me niko ne može potkupiti“), mada sada i on pokušava da zadobije podršku krupnog kapitala.

Nedavno sprovedena anketa YouGov časopisa Ekonomist pokazala je da 80 odsto republikanskih glasača na primarnim izborima smatra da je ulazak novca u politiku ozbiljan problem, a politička anketa koju je organizovao Bloomberg pokazuje da se približno isti postotak republikanaca protivi odluci Vrhovnog suda u postupku Citizens United v. FEC. Proterivanje krupnog kapitala iz politike je sve važnije pitanje za glasače obe stranke. Anketa koju su u junu sproveli Njujork tajms i CBS pokazuje da 84 odsto demokrata i 81 odsto republikanaca žele temeljnu promenu ili potpunu reorganizaciju sistema finansiranja političkih kampanja. Prošlog januara, anketom sprovedenom među ispitanicima koji će verovatno učestvovati na kokusima u Ajovi, Des Moines Register je ustanovio da 91 odsto republikanaca i 94 odsto demokrata potvrđuje da su „besni“ zbog uticaja novca na politiku.

Hillary Clinton ne treba da se pomera ka „sredini“ terena. To će joj, zapravo, samo štetiti, ako se protumači kao odricanje od stavova koje je zastupala u kampanji za nominaciju, dok je pokušavala da privuče pripadnike radikalnijeg krila Demokratske stranke. Umesto toga, treba da zauzme kurs borbe protiv establišmenta i nedvosmisleno se obaveže da će proterati veliki novac iz politike, da će se pobrinuti da sistem radi u korist većine, a ne samo privilegovane manjine. Mora jasno pokazati da je Trumpov autoritarni populizam opasan gambit i da je najbolji način da se učini kraj korupciji politike novcem i da Amerika ponovo postane velika zemlja jačanje američke demokratije.

Tekst je prvo objavljen na autorovom blogu.

Social Europe, 26.07.2016.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 28.07.2016.

Srodni linkovi:

The Atlantic – Protiv Trampa

Paul Krugman – Glasaj kao da je važno

Paul Krugman – Veliki lažov

Vladimir Gligorov – Drugi amandman

Paul Krugman – Molitve i ekonomija

New Statesman – Uloga Rusije u američkim izborima

Adam Gopnik – Iskreno o Trumpu

Vladimir Gligorov – Trampova dilema

In These Times – Tajna istorija superdelegata

Vladimir Gligorov – Štampaj pare

Naomi Klein – Hilari Klinton i klimatske promene

Slavoj Žižek – Donald Tramp ili nepodnošljiva lakoća vulgarnosti

POPULIZAM