- Peščanik - https://pescanik.net -

Uznemiravanje javnosti

Foto: Predrag Trokicić

Tridesetosmogodišnji muškarac iz sela Belotić kod Bogatića sumnjiči se da je izvršio obljubu nad maloletnom devojčicom koju je poznavao od rođenja. Odmah po izvršenom činu, devojčica se poverila ocu koji je pozvao policiju. Posle višečasovne potrage policija je uhvatila napasnika koji je prvo negirao, pa potom priznao zločin. Lekarskim pregledom ustanovljeno je da je devojčica silovana. Više javno tužilaštvo u Šapcu je 10. decembra podiglo optužnicu zbog krivičnog dela obljube deteta u skladu sa članom 180 KZ. Mesec dana kasnije sud donosi rešenje o produženju pritvora na 30 dana, na šta okrivljeni ulaže žalbu Apelacionom sudu u Novom Sadu, koju Sudsko veće prihvata s obrazloženjem „da je nejasno na osnovu čega prvostepeni sud zaključuje da su i nakon proteka vremena od šest meseci od događaja sećanja na isti i dalje sveža i da je uznemirenje javnosti takvog intenziteta da ugrožava nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka“. Rešenjem šabačkog Višeg suda od 22. januara, okrivljeni se našao na slobodi jer je „po logici stvari odnos javnosti prema navedenom događaju svakako izgubio na intenzitetu“, te se ne može očekivati „bilo kakva reakcija javnosti u slučaju da se okrivljeni nađe na slobodi“.

Dve su reči nejasne u ovom iskazu. Sud se poziva na izvesnu logiku i na izvestan odnos javnosti. Teško je u prvi mah zaključiti o kakvoj je logici stvari ovde reč, iako bi se logika morala rukovoditi principom neprotivrečnosti. Jedan mogući pravac tumačenja bio bi da će silovanje biti tema sudskog procesa ukoliko postoji neka javnost koja će za silovanje biti zainteresovana, koja će intenzivno bodriti sudove da se bave interpretacijom i primenom Krivičnog zakonika.

Moramo se zapitati da li je to ista ona javnost koja je tako intenzivno kritikovana zbog svoje prevelike zainteresovanosti za slučajeve Miroslava Aleksića ili Branislava Lečića? Ili ona javnost koja je bila zainteresovana za slučaj jagodinskih bunga-bunga žurki, ali joj je brzo, prebrzo, za taj slučaj uskraćeno pravo na interesovanje – iako je tu bilo koječega zanimljivog, o čemu smo davno, ante factum, već nešto bili saznali i od premijerke? Ili možda ona javnost koja je na društvenim mrežama mesecima razvijala teze o tome „zašto nisu prijavile?“, „zašto roditelji nisu znali?“, „zašto žene hoće pošto-poto da čine nažao muškarcima da bi im dovele u pitanje život i karijeru“? Ili je možda, najzad, reč o onoj javnosti koja je u decembru prijavljivala zašto #nisamprijavila? Koja je tačno javnost nedostajala Višem sudu u Šapcu?

Ili je baš sasvim suprotno slučaj? Sada, kada po logici stvari više nema interesa ometajuće javnosti, sudski proces konačno, šest meseci kasnije, može i da počne i, zašto ne, okrivljeni može da se brani i sa slobode. Jer kome treba da budu sveža sećanja na silovanje? Da li su devojčici – čiji su roditelji znali i prijavili, i koja baš ništa nažao nije naumila silovatelju, već samo i isključivo silovatelj njoj – sećanja sveža? I koliko su sveža sećanja njenoj porodici, pa i ostalim meštanima sela Balotić? Da li ona treba da budu „sveža“ još nekome i ko će taj neko biti?

Danima se u ovoj zemlji raspredalo o pravdi, suđenjima, sudovima. Istini za volju, ne o srpskoj pravdi sprovedenoj na srpskim sudovima. Izlaznost na referendumu koji je organizovan na tu temu bila je neobično mala za jednu javnost koja je bila tako intenzivno zaokupljena sudstvom, ali ne svojim, nego australijskim. Nije bilo nikoga ko, po logici stvari, nije imao srpsko-selektorski odnos prema tome. I, šta god da smo mislili o rezultatu tog suđenja, jedno je nepobitno – odigralo se brzo, javno i na nezavisan način. Ali je na tom suđenju osumnjičeni, okrivljeni i optuženi bio naš dečko, onaj koji se svakog od nas tiče.

Zar devojčica iz mačvanskog sela Belotić nije naša devojčica? Zar u njenom slučaju ne treba takođe da usledi brzo, javno i nezavisno suđenje? Zar suđenja o silovanjima devojčica i žena ne treba da budu nešto što se svakog od nas tiče? Kojom god da se logikom rukovodio Viši sud u Šapcu o odnosu javnosti, red je da se javnost uznemiri. Pre šest meseci jedna je devojčica silovana, a muškarac koji je okrivljen za silovanje je na slobodi!

Peščanik.net, 26.01.2022.

Srodni link: AUDIO – Za tuđu decu

FEMINIZAM

The following two tabs change content below.
Adriana Zaharijević (1978, Beograd) je viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a sve ostale nivoe studija završila je na Fakultetu političkih nauka, spajajući političku filozofiju sa feminističkom teorijom i društvenom istorijom. Od 2003. je članica Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Objavljuje na srpskom i engleskom jeziku, a tekstovi su joj prevedeni i na brojne evropske jezike. Autorka je knjiga Postajanje ženom (RŽF 2010), Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina (Karpos 2014, 2019) i Život tela. Politička filozofija Džudit Batler (Akademska knjiga 2020), za koju je dobila nagradu „Anđelka Milić“. Ponosna je mama, sestra i ćerka.

Latest posts by Adriana Zaharijević (see all)