- Peščanik - https://pescanik.net -

Vučić na zidu

Foto: Predrag Trokicić

Ministarka pravde je svoje ministarstvo u tehničkom mandatu upregla da izradi nacrte pet zakona koji uređuju položaj sudstva i tužilaštva. Jedna od poslednjih vesti na sajtu ministarstva pravde je ona da je ministarstvo izvestiocima Venecijanske komisije predstavilo radne tekstove sudskih zakona i da se nada „da će nova normativna rešenja, sadržana u setu sudskih zakona, osigurati nezavisnost sudstva u Republici Srbiji“.

Nedavno smo čuli da je u postupku pripreme nacrta zakona ministarka pravde pod pritiskom „NVO i udruženja“. Ona ovom pritisku odoleva i zadržava svoja, kako kaže, diskreciona ovlašćenja. Na koji način odoleva i za koji jarbol se na vetrometini pritisaka uhvatila ministarka? Za predsednika Srbije, razume se. Nije ni prva ni poslednja kojoj je Vučić politički oslonac i stub.

Međutim, ministarka se za predsednika usidrila na sasvim poseban, mada istorijski gledano ne toliko originalan način. Naime, u više centralnih vesti ministarstva vidimo da se na zidu njene kancelarije, uz državne simbole (zastavu i grb) nalazi uramljena Vučićeva fotografija. Vučića na ministarkinom zidu tokom tekuće 2022. godine vidimo u sklopu međunarodnih sastanaka – sastanku sa ministrom pravde Severne Makedonije, razgovoru sa ambasadorom Turske, ambasadorom Izraela, ambasadorom Koreje i ambasadorkom Bosne i Hercegovine u Srbiji. Vučić je „prisutan“ i na sastanku sa Glavnim tužiocem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Seržom Bramercom.

Međutim, Vučića na zidu tokom ove godine upadljivo vidimo u vestima koje se tiču razgovora o pravosuđu. Njegov lik je prisutan na sastanku ministarke i predsednika Advokatske komore Vojvodine, sastanku ministarke i predsednice Advokatske komore Srbije (u maju, a zatim i u septembru ove godine), kao i prilikom susreta sa direktorom Pravosudne akademije. Vučić se šepuri sa zida i tokom sastanka Popović sa predsednikom Udruženja sudija i tužilaca (koji je ujedno i Viši javni tužilac u Beogradu). Predsednik Srbije maše nam sa fotografije u izveštajima o sastancima sa Društvom sudija Srbije i Udruženjem javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije. Ispod Vučićeve slike udobno se smestio sudija Ustavnog suda i srpski član Venecijanske komisije profesor Vladan Petrov. Na istom mestu ispod Vučićeve slike našla se i Jasmina Vasović, predsednica Vrhovnog kasacionog suda – najvišeg suda u Srbiji.

Ako pogledamo sve one koji su prodefilovali prostorijom u kojoj se navodno razgovaralo o vladavini prava (i nezavisnom sudstvu kao njenom centralnom elementu), u poslednjih devet meseci, od referenduma o promeni Ustava do danas, postavlja se ozbiljno pitanje – kako baš nikome od brojnih učenih i informisanih profesora, sudija, tužilaca i advokata nije smetalo da sastanke u državnoj instituciji nadgleda partijski predsednik ministarke Maje Popović? Na zidu ministarstva pravde Vučić se mogao naći samo u ovom svojstvu, imajući u vidu da nad ministarstvom pravde nema nikakve ustavne ingerencije, kao i da je upotreba državnih simbola regulisana Zakonom o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije. Među državnim simbolima koji se ističu u državnim institucijama nema lika predsednika Srbije – ni sadašnjeg, niti bilo kog drugog. O tome da političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi (član 5 Ustava Srbije), ovde je mnogo puta bilo reči. Problem je u tome što se ova ustavna zabrana nije primila ne samo kod najvećeg dela političkih stranaka, već ni kod većine drugih, u čijem interesu je i uspostavljena.

Možda je nekome od brojnih prisutnih predstavnika pravosuđa Vučićevo prisustvo i smetalo, ali javnost nije upoznata da je neko od njih ovim povodom reagovao ili se na bilo koji način usprotivio simbolici kabinetskih fotografija sa predsednikom. Oni koji eventualno nisu ni primetili kako se Vučić zadovoljno smeje sa njihove desne strane, još su u većem problemu – za njih je situacija sa predsednikom na zidu normalizovana do nivoa neprepoznavanja problema. Oni koji su smatrali da to nije važno ili da su se u foto boothu sa predsednikom našli slučajno, tek greše. Ništa na tim fotografijama nije slučajno. Režirano je, bar u meri u kojoj je u državno kontrolisanim medijima režirana naša svakodnevica.

Zašto je ovo sve važno – pitaće čitalac. Setiće se da je Vučićeva slika korišćena u prostorijama Fudbalskog kluba Zvezda, ministarstva odbrane, prilikom potpisivanja ugovora Pošta Srbije i Telekoma (tada je doduše upriličena porodična fotografija Vučića sa bratom Andrejem). Vučićevu sliku na zidu smo u protekloj deceniji mogli da vidimo i u pojedinim ambasadama i školama. Ništa novo pod suncem.

Ovo je samo delimično tačno. Kult ličnosti i idolopoklonstvo prema Vučiću do sada su neskriveno gajili funkcioneri i članovi njegove stranke, kao i odani birači SNS-a. Da se sa kultom ličnosti mire ili ga direktno ili indirektno podržavaju i predstavnici pravosuđa – jeste novo ili makar novo u javnosti.

Sve ovo se dešava dok, kao što je rečeno na početku, ministarstvo tvrdi da će sudstvo i tužilaštvo konačno pustiti iz stiska izvršne vlasti. Na sastancima na kojima najavljuje ovakve emancipatorske poteze ministarka Popović – zanimljivo – boravi u drugim prostorijama ministarstva. Onima na čijem zidu nema predsednika.

Otprilike tako izgleda politika odlazeće (istovremeno i dolazeće) Vlade prema pravosuđu. Za Evropsku uniju, OEBS i Savet Evrope gladac, za domaće pravosuđe jadac, na čelu sa Vučićem.

Možda će neko od mnogobrojnih pravnika koji su se slikali ispod Vučićeve slike, a koji sasvim sigurno znaju gde je njegovo institucionalno mesto, reći da se do rezultata, odnosno oslobođenja pravosuđa, mora progutati i Vučić na zidu. Ovakva tvrdnja se može posmatrati i u ogledalu – da je Vučić svojom pozicijom u ministarstvu pravde već odavno progutao sve njih.

Da li se i nezavisnost sudstva u Srbiji može osigurati na ministarkinom kanabetu, uz strogi nadzor predsednika? Pitanje nije samo simboličko i retoričko. Ono je suštinsko u meri u kojoj slika, pa i ona sa Vučićem, govori više od hiljadu reči zakona.

Peščanik.net, 07.10.2022.

REFORMA PRAVOSUĐA

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)