- Peščanik - https://pescanik.net -

Zdravo, Harula

Grčka i Slovenija igraju večeras negde iza granice, u Austriji: sem fudbalskih paramilitaraca sa obe strane, mogli bi se pridružiti i austrijski skinhedi. Kod kuća nam ni ovde ni kod tebe u Shimatariju ne sede nepoznati tipovi sa pivom. Malo nas je sramota večeras kakve tupave i drečave bejbe “predstavljaju” zemlje u kojima živimo na nacionalističko-diktatorskom vašaru evropske pesme, još mnogo više kakvi su “cetniki” kako ti kažeš i “fasistes” kako ja kažem došli do vlasti, bar delimično. Ti smatraš da večnu plavo-zelenu smenu istih porodica Karamanlis-Papandreu treba već jednom bar za kratko prekinuti; smatraš da ja imam prednost što nekako i Rambo Amadeusa i njegovu intervenciju mogu smatrati “svojom”, i što se nerviram oko izbora u barem dve zemlje. Kako da ti SMS-om objasnim da je to samo višestruko nerviranje? Ti se bojiš puča i vojske; ja te uveravam da puč može biti i civilni. Upravo sam odgledala nemačku emisiju koju si mi pokazala, i koja raskriva koliko je od stotina evropskih milijardi zaista otišlo u Grčku (jedva 10%), koliko bankama koje su Grčku iscrple pa se umorile, a koliko je od pomoći koja je stigla otišlo na – kupovinu oružja. Krajnje vreme za malo istraživačkog novinarstva, posle godinu dana neodgovornog napadanja Grčke svom stereotipskom baražnom vatrom. Nažalost, u međuvremenu se u odbranu vašeg “našeg” digla najblatnjavija kuka i motika, pa ste dobili skinhede u parlamentu; malo severnije, niko spolja nije kriv što je narod izabrao one, onoga i ono. Zasada još nikoga napolju ne zanima šta se dešava sa naukom, obrazovanjem i kulturom u Sloveniji, niti šta će u svemu nepismeni Toma i neutešni Boris napraviti sa svojim stadom. Još ozbiljno računamo da vi možete pobeći kod nas, ako zagusti, i da mi možemo pobeći kod vas, ako zagusti. Ti sanjaš brvnaru izgubljenu u planini, ja sanjam obalu Krita, pa da iz prvog reda partera gledam kada pukne onaj vulkan koji je samo kilometar ispod površine mora iza Santorinija, i koji iz milošte zovu Golub (Peristeri): možda grešim za milenijum ili dva. Zasada, ti praviš kurseve grčkog i engleskog za decu imigrantskih radnika, ja pravim pozorište senki za slične. Obe dobro znamo šta se sve može iz očajanja. I tamo i ovde je sve više mladih koji veruju da se stvari mogu promeniti samo revolucijom i sprovođenjem komunizma, ovog puta pravog, pošto već dvadesetak puta u zadnja dva stoleća nije uspeo. Prihvatam do nedopustivosti potpunog vlasništva nad proizvodnim sredstvima, ti se zaustavljaš još ranije: pri tome si ti iz stare komunističke porodice, a ja iz takve u kojoj je samo otac bio u partiji, od 1942 (u logoru) do 1946, kada je protestno istupio zbog nepoštovanja propovedanih principa. Ima li smisla ponavljati? To ti kažeš, kao učiteljica. Ja se još dvoumim, kao profesorka, jer imam nekoliko pametnih studentkinja i studenata koji ni u tu zamku ne bi hteli da padnu.

Zdravo, Harula, kada se sledeći put budemo čule proverićemo prvo da li smo u istoj uniji i plaća li se luk u Tespijama još uvek eurima, koliko je novih beskućnika u Ljubljani, i ima li novih dodataka istoriji gluposti balkanskih političara.

Peščanik.net, 30.05.2012.


The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)