- Peščanik - https://pescanik.net -

Bez dobitka nema igre

Fotografije čitateljki, Slavica Slatinac

Ako nisi spreman na sukob, ne ulazi u pregovore
Varoufakis

Neću da budem fina, neću da odustanem
Dixie Chicks

Šta je dobitak u igri: Grčka protiv evrozone? Igre se definišu prema dobitku. Bez dobitka nema igre. Budući da je struktura dobitka u ovoj igri nepoznata, možemo da je izvedemo iz strategije igrača. Jedna mogućnost je da Grčka očekuje najbolji rezultat ako ona ne sarađuje, a evrozona sarađuje. Ako obe ne sarađuju, to je najgori ishod za Grčku, jer bi onda ostala u evrozoni i Evropskoj uniji, strukturi zasnovanoj na saradnji. Za evrozonu je bolje ako sarađuje, ali je za nju najgore ako sarađuje a Grčka to ne čini. Ovo baš i nije slučaj igre Dilema zatvorenika, jer evrozoni odgovara i treća mogućnost, koja je za Grčku najgora, gde je krajnji ishod nesaradnja. Grčka strategija je odbijanje saradnje, jer je nepostizanje sporazuma bolje od saradnje pod neprihvatljivim uslovima evrozone. Ova igra se razlikuje od Dileme zatvorenika u kojoj je obostrani nedostatak saradnje treći najbolji ishod za sve, dok je saradnja drugi najbolji, kao ovde

Nesaradnja za evrozonu znači insistiranje ne programu Trojke, a za Grčku poništavanje tog programa; saradnja za evrozonu znači odlaganje Trojkinog programa, a za Grčku pregovaranje o novom programu sa svakim od aktera pojedinačno: evrozonom, Evropskom unijom, Evropskom centralnom bankom i MMF. Igra definisana prema ovoj dobiti je čist primer Nešovog ekvilibrijum (2, 2, ili alternativno y) ali nema mešovitu strategiju Nešovog ekvilibrijuma. Kako igra može da se odigra?

Dominantna strategija za evrozonu je nesaradnja. Ako je to slučaj, onda je za Grčku bolje da sarađuje. Grčka u stvari priželjkuje saradnju kao ishod. To je slabost njene pozicije, jer grčka spremnost na saradnju nije dovoljna da evrozonu natera na saradnju. Zato, ako je Grčka racionalna, jednom kada evrozona obznani svoju spremnost na saradnju, bolje joj je da ne sarađuje. Tako, pod pretpostavkom da se oba igrača racionalno ponašaju, evrozona će se pridržavati svoje strategije nesaradnje i čekati da Grčka odustane ili saplete samu sebe.

Grčka signalizira da je iracionalna. Spremna je na sukob umesto na saradnju. Ishod može da bude ovaj: Grčka je ubedljiva kao iracionalan igrač, to jest ljudi protestuju na ulicama, premijer ima podršku parlamenta, ministar finansija odbija sve pozive na saradnju. Grčka radije bira najgori mogući ishod nego da sarađuje sa evrozonom nespremnom na saradnju, ali će sarađivati ukoliko evrozona sarađuje. Zašto? Zato što je to iracionalno, a budući da je Grčka iracionalna, sarađivaće, iako je u ovom slučaju za Grčku, racionalno posmatrano, bolje rešenje da ne sarađuje iako evrozona čini suprotno.

Dakle, Grčka treba da stvori sliku duboke iracionalnosti, umesto mudrosti ili lukavosti. Ne pokazivati nepomirljivost sve dok drugi igrač ne pokaže spremnost na saradnju, a onda izabrati racionalan izbor nesaradnje. Grčka mora da igra na nesaradnju sve dok evrozona ne odluči da sarađuje, a onda da izabere saradnju, iako je to lošiji potez.

To je najviše što racionalna evrozona može da dobije igrajući protiv iracionalne Grčke i vice versa. Rezultat je Nešov ekvilibrijum.

Pravila donošenja odluka (P=prvi izbor; R=drugi izbor, to jest prihvatljivo; I=sukob ili obostrana ravnodušnost):

Metod glasanja:

evrozona: x(1) P y(2), y(2) P z(3), z(3) P w(4).

Grčka: w(1) P y(2), y(2) P x(3), x(3) P z(4).

Obe: xPz and yPz, prednost nad svim drugim izborima.

Način izbora y: yPz, zIw, wIx, prema prelaznosti ili prioritetu R (prihvatljivo) yRx.

Borda metod:

x i y dele prvo mesto (4 poena), w je drugi najbolji (5 poena), dok je z najgori (7 poena).

Način da se izabere y je da se doda ključno pravilo, po rangu ili snazi, koje bi favorizovalo y kao drugi najbolji ishod za oba igrača.

Očekivani dobitak za oba igrača: 2 (Nešov ekvilibrijum u čistim strategijama; Nešov ekvilibrijum ne postoji u mešovitim strategijama).

Sa engleskog preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 17.02.2015.

Primena Teorije igara u knjizi Vladimira Gligorova: Zašto se zemlje raspadaju – slučaj Jugoslavije

Srodni linkovi:

Der Tagesspiegel – Slamanje Atine

Svetlana Slapšak – Pola bog, pola suvlaki: ili kako se pripremiti za ulazak u EU

The New Yorker – Kako je preigrana Grčka

Paul Krugman – Igra nerava

Milutin Mitrović – Meteori na grčkom nebu

Svetlana Slapšak – Kada se razvedri, u februaru…

New Statesman – Siriza nije ultra levica

Mijat Lakićević – Merkel ili Cipras

Jakob Augstein – Evropski otrov

Vladimir Gligorov – Grčki problem

Miša Brkić – Čavez, Lula, Oland… Cipras

Paul Krugman – Kraj noćne more

Svetlana Slapšak – Čiji si ti, mali?

Slavoj Žižek – Zašto je važna pobeda Sirize

Alexis Tsipras – Strah ubija grčku demokratiju

GRČKA KRIZA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija