- Peščanik - https://pescanik.net -

Crveno svetlo za škole

Tongariro, Novi Zeland, foto: Zvonko Đurić

Novi Zeland je pod ključem. U jednom danu zabeleženo je 48 novih slučajeva zaraze kovidom 19. Ukupan broj bolesnih porastao je na preko 100. U narednim danima se očekuje da pređe 1000. Tamošnje vlasti upravo ispituju nekih 400 mesta potencijalnog širenja zaraze. Pretpostavljaju da je na tim mestima virus već mogao dospeti do oko 15.000 ljudi. Uz strogu kontrolu i oštre mere za zaštitu od bolesti, procenjuje se da će se novi talas zaraze smiriti za četiri do šest nedelja. Novi Zeland ima nešto preko pet miliona žitelja. Za otprilike 15 procenata manje od Srbije.

U Srbiji broj zaraženih već neko vreme iz dana u dan prelazi 1000. Skok od par stotina do preko hiljadu bio je munjevit. Još dok su brojevi bili ispod 100 najavljivao se nagli porast broja obolelih od kovida 19. O novim merama počelo je da se govori tek pošto se broj zaraženih udesetostručio. Kao Novim Zelandom, Srbijom hara soj virusa korone delta. U Novom Zelandu kažu da je soj delta sasvim drugačiji od prethodnih sojeva – da je to, tako kažu, po svojim osobinama sasvim nov virus, sa znatno većim kapacitetom da se širi među ljudima i zarazi ih.

U Srbiji mahom ne kažu ništa. Kao što se ništa ni ne preduzima. Moguće je da su stvari u Srbiji i u Novom Zelandu tako različite da situacije u te dve zemlje ne treba porediti. Ali, to je malo verovatno, možda i nemoguće. Kada se uporede odnosi prema zarazi u Novom Zelandu i u Srbiji, razlike bodu oči. Obratimo pažnju na jednu: u Novom Zelandu su već dali procenu koliko će vremena biti potrebno da se širenje zaraze stavi pod kontrolu uz primenu za to svih potrebnih mera. U Srbiji niti ima procene niti se, da ponovimo, bilo šta preduzima.

Ali, i sada stižemo do poente, sve i kada bi se u Srbiji preduzimalo isto što i na Novom Zelandu, novi talas bi u punoj snazi potrajao nekih mesec i po dana, dakle najmanje do kraja septembra, dakle poklopio bi se sasvim s početkom školske godine. Ako sve to znamo, kakvog smisla ima insistiranje ministra prosvete da škole u septembru počnu da rade u punom kapacitetu – sva deca u učionicama i časovi od 45 minuta? Jeste, nema nikakvog smisla jer naprosto neće biti moguće. Taj predlog je tako glup da je i samo ministrastvo moralo nekako da ga povuče.

Pa se u javnost krajem prošle nedelje izašlo s novim, još glupljim rešenjem – da škole budu zelene, žute i crvene. U zelenim bi se radilo „normalno“, kao da nema zaraze, a uslov je da na teritoriji na kojoj je škola ima manje od 5 procenata zaraženih. Na teritoriji na kojoj taj procenat ide između 5 i 10 odsto, nastava će biti mešovita, a deca će u školu ići svaki drugi dan. Tamo gde broj zaraženih prelazi 10 odsto, nastava će se odvijati isključivo na mrežama. Glava puca od besmisla ovog rešenja. Ko god da je to smislio, nema nikakvog, ni najblažeg, dodira sa stvarnošću.

Uzmimo prvo veza uzmeđu teritorije i škole – za relevantnu teritoriju uzima se opština. Da li će za sve opštine, bez obzira na broj žitelja u njima, važiti ista pravila? Kako će se utvrđivati broj obolelih po opštinama i postoji li uopšte takva evidencija? Kaže se i da će direktori svakog utorka slati izveštaj o stanju u školi. Pitanje: zašto bi slali izveštaj kada stanje u školi nije relevantno za odluku u kom će režimu škola raditi, pošto se u predlogu kao merilo daje isključivo teritorijalni princip? Ali, sve i da se relevantni procenat zaraženih suzi na školu, da li to znači da će se deca redovno testirati? Ako da, ko će to da radi, gde i kako, te ko će to da plati?

Ovo sve pak važi kada govorimo o osnovnim školama koje su organizovane po mesnom principu. Za srednje škole taj princip naprosto ne važi. Pa je predloženim rešenjem praktično zanemareno par stotina hiljada srednjoškolaca. Naime, teritorija na kojoj žive ne mora se poklopiti sa teritorijom koju podrazumeva teritorijalni princip za razvrstavanje škola po broju zaraženih. Ako se ostane pri ovom rešenju, za srednje škole ono naprosto neće raditi, pa će se režimi rada nametati sasvim proizvoljno i raditi na štetu i obrazovanja i zdravlja đaka.

Ali, ovo su zapravo sve manje važne primedbe. I na njih ne treba ni da odgovara ministarstvo prosvete, iako je ono izašlo s nerazumnim predlogom. Međutim pošto je već tako nešto predložilo, ministarstvo prosvete je propustilo da uradi najbitniju stvar za svoje rešenje – da kaže po kom će se programu raditi u sva tri režima. Kristalno je jasno da se deca u tri različita režima ne mogu obrazovati – recimo to tako – istom brzinom. U zelenom režimu može da se uradi znatno više nego u žutom, dok u crvenom, iskustvo kaže, ne može da se uradi gotovo ništa.

Ako sva deca imaju jednako pravo na obrazovanje, a imaju, onda bi crveni režim morao da diktira obim gradiva i brzinu za njegovo prelaženje. Nadalje, ako je tako, a ne bi smelo da bude drugačije, onda bi nastavnicima i đacima u zelenom režimu ostalo previše vremena pošto pređu postavljeni minimum. Ako tog minimuma nema, i ako se i dalje maksimalistički očekuje da se realizuje čitav program, onda su deca u crvenom režimu diskriminisana i biće u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na svu drugu decu kada izađu na testove.

O svemu tome nema ni reči u predlogu ministarstva, a samo o tome je trebalo i moralo da se misli. Naravno, izvesno je da će sve škole pre ili kasnije, u datim prilikama, doći u crveni režim. Zeleno i žuto su puki ministarski snovi. Pa je propust da se utvrdi minimum gradiva utoliko veći, a ne manji. Ako se sad vratimo na paralelu sa Novim Zelandom, možemo reći da  će škole u septembru najverovatnije postati nova žarišta zaraze, s obzirom na osobine trenutno dominantnog soja virusa. Iz škola će se virus širiti po svim drugim teritorijama. Neće biti obrnuto, iako se upravo obrnuto podrazumeva u predloženom rešenju.

To nadalje znači da se u septembru stvari neće držati pod kontrolom nego će se pogrešnim merama još više podstaći širenje virusa. A onda će biti krivi učenici i nastavnici jer se, zaboga, nisu vakcinisali. To je vrzino kolo u kome se škola vrti od proleća 2020: od početka nema rešenosti da se dosledno sprovode mere; neke mere ionako su bile besmislene; od kraja 2020. nema smelosti da se uvede obavezna vakcinacija barem za nastavnike. Sve nabrojano jeste pod ingerencijom vlade i ministarstva. A na kraju, krivi će biti nastavnici i đaci.

Peščanik.net, 24.08.2021.

KORONA
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)