- Peščanik - https://pescanik.net -

Duša Siniše Malog

Foto: Peščanik

Predugo čekamo odluku o poništavanju doktorata ministra finansija Siniše Malog. Priča o njegovom prepisivanom doktoratu počela je pre više godina, upravo na Peščaniku. Bilo je faza u kojima je akademska zajednica o ovom slučaju većinski ćutala, ali to se postepeno menjalo na bolje – danas mnogi zaposleni na Univerzitetu, ali i studenti, glasno konstatuju da je odnos prema ovom doktoratu goruće pitanje ugleda univerziteta i da zbog toga „Mali mora pasti“. Kao znakove ohrabrenja i buđenja akademske zajednice vidimo i pojačanu podršku žalbi na poslednju odluku Nastavno naučnog veća Fakulteta organizacionih nauka, kojom se predlaže da Mali zbog prepisivanja bude javno opomenut.

U nedavno objavljenom tekstu na Peščaniku, Dejan Ilić konačnu odluku o poništenju prepisanog doktorata naziva borbom za spasavanje duše akademske zajednice. U jednom drugom (ekološko-zdravstvenom) kontekstu, on ovaj doktorat poredi sa sadržajem septičke jame.

Upravo su me ove dve asocijacije – spasavanje duše i motiv izlivene fekalne vode – navele da javnost podsetim na delovanje Siniše Malog koje smo, opravdano insistirajući na poništavanju doktorata, delimično zaboravili ili makar zapostavili.

Siniša Mali je 2014. godine, u svojstvu gradonačelnika Beograda, u samo jednoj izjavi dva puta pozvao građane Obrenovca „da ne izlaze iz svojih domova bez preke potrebe“ i da to učine samo „ukoliko dobiju instrukciju nadležnih organa“. Ova instrukcija nikada nije stigla. Mali je ovako nešto učinio u potpunosti u suprotnosti sa svojim zakonskim obavezama (tada važećim Zakonom o vanrednim situacijama), koji ga je obavezivao na pravovremeno proglašenje vanredne situacije, upozoravanje građana na nadolazeću opasnost, organizaciju njihove evakuacije, zaštitu imovine, ali pre svega zaštitu njihovih života.

Rezultat nepostupanja i pogrešnog postupanja Siniše Malog je četrnaestoro mrtvih koji su, prema medijski dostupnim podacima, pronađeni nakon povlačenja poplava u Obrenovcu. Ovi ljudi su od strane tadašnjeg predsednika Vlade, a današnjeg predsednika Srbije, proglašeni „utopljenicima“. O njima se govorilo kao o ljudima kojima nije bilo spasa i druge sudbine do davljenja u obrenovačkom mulju. U skupštinskoj raspravi pročitana su njihova imena i godine rođenja – valjda kako bismo zaključili da su u pitanju sve sami starci i starice, kojima svakako nije preostalo mnogo života.

Naravno da je broj od četrnaestoro osoba koje su se udavile u poplavama sporan. Navodno je još 26 njih širom Srbije tokom poplava umrlo prirodnom smrću. Sve ovo smo čuli od tadašnjeg predsednika Vlade, današnjeg predsednika Srbije, u njegovom skupštinskom izlaganju o posledicama poplava. Znamo da on nije previše privržen istini, pa imamo puno pravo da sumnjamo u iznete podatke. Njih nikada samostalno nećemo moći da proverimo – zato uzmimo da se zaista radi o četrnaest stradalih u Obrenovcu. Neka to bude makar početna istina, koju bi tužilaštvo jednog dana moralo da proveri.

Šta se u tom slučaju dešava sa Sinišom Malim? Ukoliko akademska zajednica spasi svoju dušu i uzurpatoru oduzme nepravedno stečenu diplomu – šta radimo dalje? Šta se dešava sa dušom našeg plagijatora? Da li i ko može spasiti dušu osobe koja je desetinama hiljada građana poručila da su bezbedni kod svojih kuća, iako to nisu bili.

Svi naprednjački prvaci sa kojima se i danas borimo na raznim poljima – Vučić, Stefanović, Mali – te 2014. su znali i bili upozoreni na poplave u opštinama i gradovima u Srbiji. Svi zajedno su dozvolili da se ljudi u njima udave. Za to su optužili boga i više sile, dok su se oni slikali u tobož spasilačkim akcijama.

Pri kulminaciji sage o doktoratu, ovo je samo mali podsetnik da nemamo posla sa običnim intelektualnim kradljivcem. To što je ukrao tuđe znanje skoro da je nevina šala imajući u vidu posledice njegovih drugih grehova. Glavni junak se možda nada da će iskupljenje doći uz velikomučeničko ordenje koje mu je dodelila crkva. Možda se čak nada i da će se iskupiti time što će mu biti oduzet doktorat.

Doktorat treba da mu bude poništen i tu nema nikakve dileme. Međutim, to nikako nije dovoljno i ne sme biti kraj. Ono što sledi mora biti odgovornost za izgubljene živote i konačni odgovor na još jedno pitanje – ko je rušio u Savamali i kakva je uloga Malog u ovom događaju.

Ovaj tekst je realizovan uz podršku Fondacije za otvoreno društvo.

Peščanik.net, 09.11.2019.

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)