- Peščanik - https://pescanik.net -

Gole pretnje

Foto: Predrag Trokicić

Samo dan posle besmislene odluke suda da kazni nedeljnik NIN zbog narušavanja ugleda Nebojše Stefanovića u ulozi ministra policije, on je izgovorio da je važno da svaka zemlja pokaže „da joj je zakon važniji od politike“ – i ostao živ. Naravno, reći će on i da – „presuda NIN-u pokazuje da sam govorio istinu“. Ni manje ni više, presuda suda bez integriteta potvrda je istine. Nama ostaje da se pitamo da li visoki funkcioneri ove države zaista veruju u to što govore ili nas prave magarcima. Naravno, ne valja ni jedno ni drugo, a zapravo je teško reći i šta je gore od ta dva.

Kao da je Božić Bata odlučio da na prelazu 2016. u 2017. donese pregršt poklona čelnicima iz redova SNS-a. Prvo je komisija Fakulteta organizacionih nauka poklonila doktorat Siniši Malom, utvrdivši na idiotski način da nije reč o plagijatu (kažu, Beogradski univerzitet ne poznaje instituciju kompjuterskog programa za otkrivanje plagijata), a onda je i sud Stefanoviću u ulozi ministra policije poklonio „istinu“. O tome smo ovde već pisali, ali hajde da ponovimo. Sudija kaže da ne zna ko je rušio u Savamali, ali pouzdano – i krajnje nelogično – zna da to nije bio Stefanović (da li u ulozi ministra policije ili ne, sudu je svejedno). A sud to ne zna jer policija to nije utvrdila.

S druge strane, NIN kaže da je Stefanović odgovoran, jer je na čelu državnog tela zaduženog da utvrdi činjenice i otkrije rušitelje. I eto logičke petlje – pošto činjenice nisu utvrđene, ne može biti ni reči o odgovornosti, pa ni o odgovornosti za to što činjenice nisu utvrđene. Drugim rečima, NIN i sudija se slažu u svemu, ali iz toga izvode dva različita zaključka. NIN kaže – pošto ne znamo istinu, odgovoran je onaj koji treba istinu da utvrdi a to ne radi. Sudija kaže – pošto ne znamo činjenice, niko ne može biti odgovoran. Na to Stefanović u ulozi ministra policije ima da kaže tek da mu je draža „istina“ suda te da to pokazuje da je u Srbiji, za razliku od nekih drugih zemalja, „zakon važniji od politike“.

Nevolja sa „istinom“ suda i Stefanovića u ulozi ministra policije je i u tome što je puka istina da policija u noći rušenja nije zaštitila ugrožene građane. Ona se naprosto oglušila na njihove pozive, što je Stefanović u ulozi ministra policije naknadno pravdao jednim izuzetno glupim razlogom: naime, policajci nisu smeli da rizikuju svoje živote na ulici kojom su se zbog rušenja nekontrolisano razvlačili ogoljeni strujni kablovi. U vestima nema ni traga o tome šta su sudija i Stefanović rekli u vezi sa tim, a očito je da Stefanović mora biti odgovoran za (ne)rad policije u toj noći. NIN je sa tim u vezi samo ponovio uvide i zaključke iz izveštaja ombudsmana, koji je sudija prilikom donošenja presude izgleda preskočio.

Slično se prema istini ponela i komisija sa Fakulteta organizacionih nauka. Doktorat Siniše Malog je očigledan plagijat, ali to ne može biti istina, jer Beogradski univerzitet ne prepoznaje utvrđivanje istine pomoću softvera za otkrivanje plagijata. Pošto se ne može utvrditi istina o plagijatu, onda se izvodi – logički bolno pogrešan – zaključak da doktorat nije krivotvoren. Da imamo posla sa bajkom, Božić Bata bi sa ovim darovima za kadrove iz SNS-a bio izrazito negativan akter, a uloga u priči bi mu se svodila na to da pokrene „sile dobra“ da reaguju i zaštite istinu.

Nažalost, nemamo posla sa bajkom. U stvarnosti, na mesto svog ličnog Božić Bate kadrovi iz SNS-a stavili su samu državu i njene ustanove. I sad se njima služe da za sebe i oko sebe stvore „istinu“ po svojoj meri i prema svojim izopačenim željama. Koristiti silu države za proizvođenje stvarnosti jedno je od osnovnih svojstava totalitarnih poredaka. Pritom treba imati na umu da tu nije reč o manipulaciji putem medija. Ovde se doslovno koriste ustanove i sila države da se proizvede alternativna stvarnost. Jer, mi svi znamo da je doktorat Siniše Malog plagijat, kao i da je Stefanović odgovoran u ulozi ministra policije za (utvrđivanje činjenica) rušenja u Savamali, ali ustanove države (sud i univerzitet u ovim konkretnim slučajevima) upotrebile su silu da nam kažu da je istina u stvari nešto sasvim drugo i obrnuto od onoga što mi znamo.

(Naravno, kapacitet države da proizvodi alternativnu „stvarnost“ ipak je ograničen, što jasno pokazuje otkazivanje božićne posete predsednika republike Kosovu, jer su – kako stoji u vesti – „vlasti u Prištini onemogućile ulazak njegovih saradnika u Pokrajinu“. Eto alternativne „stvarnosti“ u „pokrajinskim“ fronclama: granica države na čijem su čelu jeste granica njihove „stvarnosti“.)

Pozvati se na te ustanove i njihove odluke kao na verodostojne čin je krajnjeg licemerja. Ali i nešto više od toga – reč je o goloj pretnji. Godina 2017. je izborna. Hir je predsednika vlade da imamo i redovne predsedničke i vanredne parlamentarne izbore. Ovim odlukama, čelnici iz redova SNS-a najavljuju nam šta će se dogoditi sa izbornom istinom koja im ne bude odgovarala – oni će je zloupotrebom državnih ustanova i sile izvrnuti naglavce i predstaviti svoju, alternativnu, ali ipak za sve obavezujuću „istinu“. To naprosto znači da će se ova kampanja voditi nešto drugačije: više nećemo imati posla sa lažnim obećanjima – ostale su samo gole pretnje.

Peščanik.net, 06.01.2017.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Jedan narod, jedan fantom

Vesna Rakić-Vodinelić – Fantom pravosuđa

Sofija Mandić – Uzbunjivanje

NIN: Vesna Pešić – intervju

Dejan Ilić – Postrojavanje

Vesna Rakić-Vodinelić – Ministarska parnica

Nadežda Milenković – Uvreda nedelje

Dejan Ilić – Tužba

Vesna Pešić – Dosoljavanje

BEOGRAD NA VODI
PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)