- Peščanik - https://pescanik.net -

Gručov poučak

Foto: Predrag Trokicić

Obračun broja zaraženih virusom COVID-19, broja izlečenih, hospitalizovanih i aktivnih slučajeva izmenjen je od 6. do 8. juna. Nedeljama pre toga razlika između ukupnog broja zaraženih i broja izlečenih bila je između 4.500 i 5.000. Taj broj je na sajtu Worldometer tretiran kao broj aktivnih slučajeva. To je bio i razlog što je Srbija smatrana za zemlju sa visokim brojem aktivnih slučajeva u odnosu na broj stanovnika, o čemu sam već pisao. Istovremeno broj hospitalizovanih je padao, pa je 5. juna iznosio 390. Postavilo se pitanje gde su preostali neizlečeni. Čak i kada se u obzir uzme broj osoba u samoizolaciji (koji ne bi trebalo da su zaraženi, jer ako su zaraženi hospitalizuju se), nedostajalo je oko 2.500 duša.

Problem je rešen 6. juna, novim načinom obračuna – prestalo je prikazivanje broja hospitalizovanih, a umesto toga se pojavila rubrika „aktivni slučajevi“, a broj izlečenih je odjednom porastao za 4.000. Dan kasnije čuli smo da je odlučeno da se ne radi drugi PCR test, već da se svi posle prvog negativnog testa imaju smatrati izlečenim. To bi trebalo da znači da su te „izgubljene duše“ bile u limbu – ni zaražene ni izlečene – imale su jedan negativan i čekale su na drugi.

Umesto 390 hospitalizovanih, 6. juna je objavljeno da ima 437 aktivnih slučajeva.

Lutanje kroz bespuća statistike nastavilo se i 7. juna kada je zbir broja izlečenih, aktivnih slučajeva i preminulih bio za 249 veći nego što je ukupno registrovano zaraženih. To je moglo da znači da su izlečeni i neki koji nisu bili zaraženi, ili da su preminuli (kojih je tog dana ukupno bilo upravo toliko – 249) ubrojani ili među aktivne slučajeve ili među izlečene.

Takvo gađanje brojevima, posebno kada se ima u vidu da iza svakog od tih brojeva stoji ime i prezime umrlog, njegova rodbina, prijatelji, ilustruje ili krajnje bezobzirnu površnost, aljkavost i nemar ili, što je još gore, ponovo ukazuje da je broj umrlih jedan od najnepouzdanijih podataka. I time smo se već bavili i ukazivali na indicije da su iz dnevnih izveštaja na nivou Srbije nestajali preminuli o kojima su podatke dobijali novinari u pojedinim gradovima (setimo se na ovom mestu pokušaja da se centralizuje i ograniči saopštavanje podataka u vezi sa epidemijom, pa i u vezi sa brojem preminulih).

Ali, da se vratimo na aktivne slučajeve.

Na dan 8. juna objavljeno je da ima 457 aktivnih slučajeva, 20 više nego prethodnog dana. A tog dana su registrovana 73 nova slučaja. Nemojte se zaletali i povikati da je to dokaz da je statistika nepouzdana ili nameštena. Savim je moguće da su tog dana ozdravila 52 pacijenta, odnosno da je potvrđeno da više nisu pozitivni, jedna osoba je umrla i brojevi se poklapaju.

Ali, nešto se ne poklapa ako saberemo broj pozitivnih u toku sedam dana, od 2. do 8. juna. Po danima ih je bilo 24, 69, 48, 96, 74, 82, 73, ukupno 466. Za devet više nego što je ukupno stanje 8. juna. To znači da su svi koji su registrovani kao zaraženi pre 2. juna ozdravili u tih 6-7 dana. I još pride 9 osoba za koje je od 2. juna otkriveno da su zaraženi.

A to je već vrhunski domet medicine. Ili statistike. I nije čudo što ministar Zlatibor Lončar želi da ga podeli sa kolegama iz Nemačke. Jer kaže da bi „mogao da razume da je to pitanje (naglih promena broja aktivnih slučajeva, prim Z.M.) postavila država poput Nemačke“.

Znači, da biste mogli nešto da pitate Lončara, morate „da se kvalifikujete znanjem i rezultatima, a Crna Gora za sada nije. Morate da testirate ljude, da imate laboratorije, da se razumete u to“.

Ovo je trenutak da iz naslova ovog teksta izvučemo famozni Gručov poučak, već dva puta ovde korišćen u pojašnjavanju kako funkcionišu stvari u Srbiji: „Možda priča kao idiot i izgleda kao idiot, ali ne dajte da vas to zavara: on je zaista idiot“. Pa vi odlučite na šta ili na koga biste poučak primenili. Evo, ja se javljam kao dobrovoljac jer ne razumem ovu statistiku, a kao ni preostalih 7 zarez nešto miliona građana Srbije nisam kvalifikovan da mi se to objasni.

Peščanik.net, 10.06.2020.

Srodni link: Nikola Zdravković – Šta se zapravo dogodilo sa Covid-19 brojkama?

KORONA

The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)