Izbori u Sloveniji su prošli sa minimalnom pobedom neformalne i pred same izbore improvizovane koalicije levih stranaka, ali su prošli: nisam se mogla ne setiti autora koji razlaže da je u današnjem svetu manje od osmine građana sposobno da razumski razloži svoje političko opredeljenje… Nije reč ni o kakvoj posebnoj nadi. Reč je samo o minimalnoj osnovi za razumna rešenja, koja se mogu ali i ne moraju očekivati u naredne četiri godine.
Šta je moglo doprineti ovome rezultatu izbora, sem skoro neverovatno paranoičnoga ponašanja stranke na vlasti i njenoga dubokog uverenja da su građani “njihovi”, dakle sposobni da veselo poližu svaku laž i da je još progutaju? Volela bih da mislim da je to bio humor, dobro natopljen sakrazmom i ironijom. Nekoliko meseci pred izbore, Mladina je objavljivala strip, koji se u obliku knjige pojavio neposredno pred izbore i postao best-seller, Soko i golubica. Autor teksta je Lovro Matič, autor crteža se zasada krije pod nadimkom Toto. U stripu je u maniru ljubavnih romana doktorsko-alpskog pod-žanra opisana slovenačka politička situacija, sa realnim imenima, a sa osnovnom “pričom” o ljubavi predsednika vlade prema mladoj lekarki, koja je isto tako realna. Autori stripa su dakle samo “užanrili” realnost, koju je pro-vladina štampa već obilato potapala u šećer, dodali su preterivanje već postojećem neukusu. Negativci, uglavnom političari leve opcije, prikazani su kao čudovišta, “crveni”, udbomafija, moralne nakaze, Janša sam i njegovi kao hrabri borci protiv komunističke napasti. U završnoj epizodi, mladence ispraćaju pozitivni likovi, sa pesmom “Sutra nam pripada” – da li se još neko seća filma Kabare – sa trakama sa nazivom SDS (Janšina partija) na sumnjivo izgledajućim rukavima košulja: ukratko, strašnije i očitije nije moglo biti. Par na kraju sedi u idiličnom alpskome pejzažu, sa proročkim rečima da će se junak kad-tad “vratiti” – najbolje predizborno predviđanje koje smo videli. Posle rezultata izbora, Janša nije uspeo da čestita protivniku, i odmah je izneo nekih desetak mogućnih zavera levice koje su omogućile nepravednu pobedu: autori stripa su, istini za volju, imali lak posao, a slobodno mogu i da ga nastave. Između ostalog, Janša je optužio Ljubljanu da je “pobedila” (i to pokvareno) Sloveniju, što je, čini mi se, nepravično veliki kompliment za Ljubljanu. Skoro sam sigurna da su u stripu uživali posvuda po Sloveniji oni kojima je urbanost upisana u obrazovanje i senzibilitet. U najnovijem broju Mladine je autor teksta stripa dao intervju, u kojem nastavlja isti burleskni stil. Ne mogu da zamislim bolje adaptiran nastup. Nade ima, zabava se nastavlja. Pozor šta govorite, političari, neki ludak vas može uzeti ozbiljno, i otkriti da ste potpune budale!
U relacijama Srbalja i Slovenaca, odnosno u srpskoj kolonijalnoj nadutosti, duhovitost nikada nije bila povezana sa Slovencima, dok je sa druge strane vladao isto tako glup, samo pozitivno obojen stereotip o supremaciji srpske duhovitosti, šarma i retoričke veštine. U stvarnosti, Koraksa su odbacivali i zabranjivali kao i Franka Jurija u Sloveniji (posebno oni koje smo smatrali “našim”), a obojica su lucidno i korozivno beležila krajnju ludost svojih svakodnevica. Sem bljutave istine da humor i talenat nisu nacionalno raspoređeni, ostaje još i to da karikatura, strip, duhovit tekst i svet obrnut na glavu u burlesknom obratu mogu još uvek izazivati delovanje onoga zbog čega su omrznuti u svakoj vlasti – razuma. Glupost je uvek smrtno ozbiljna.
Zapravo sam srećnija zbog upada humora nego zbog rezultata izbora, jer je svako bivanje na vlasti opasno, a očekivanja skoro nikada dočekana. No ako postoji humorna higijena, razum je izložen stalnoj vežbi i osvežavanju. Toliko volim smeh, da sam sklona padanju u jeftinu bio-argumentaciju kada o njemu pišem…
Možda su stvari uistinu jednostavnije u jasno podeljenoj crveno-crnoj Sloveniji, u kojoj antifašizam nikada nije mogao biti ozbiljno ugrožen, i u kojoj će politika bar još neko vreme klizati po fifti-fifti liniji. Možda će jača doza i šira raspoređenost smejačke kulture nekad udariti po rasizmu i bigotnosti i tamo naneti pravu štetu? Ili će trenutak veselja nestati već naredne nedelje, kada evropska recesija udari svom snagom po mekšim evropskim delovima? No intenzivna upotreba satire/humora/cinizma/ironije/burleske bi mogla i drugde doprineti stvaranju trenutnih, kratkih i uskih prostora-vremena. Moji italijanski prijatelji smatraju da je odumiranje humora doprinelo pobedama Berluskonija: nisam im baš verovala, a sada ću im se morati izviniti. Kada moji beogradski prijatelji dobiju Sokola i golubicu na slovenačkom, sa drskim zahtevom da se malo potrude i strip pročitaju, znaće dobro da se i njima izvinjavam. Ali još uvek očekujem da se nešto tako razumno, zdravo i ludo, pojavi i u Srbiji.
Peščanik.net, 04.10.2008.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)
- Nežne fašističke dušice - 12/04/2024
- Dubravkin rođendan - 27/03/2024
- Beskonačni 8. mart - 08/03/2024