- Peščanik - https://pescanik.net -

Načelo transparentnosti SNS-a

Foto: Predrag Trokicić

Predsednik vlade je u pravu – nije sramota čistiti sneg i na leđima ponosno nositi tablu sa znakom SNS-a, dakle stranke koja vam je dala lopatu u ruke. Što veća tabla SNS-a, to manje sramote kod onih koji je nose – kao da glasi pravilo predsednika vlade. Ali, iako je u pravu, predsednik vlade nije dosledan, i šteta je što je tako. Njegovo načelo bi trebalo tek neznatno preformulisati i onda dosledno sprovesti: nije sramota raditi i na leđima nositi znak SNS-a, dakle stranke koja vam je dala posao. Ili, još bolje: nije sramota živeti sa stranačkom tablom SNS-a na leđima (ili žigom na čelu), jer bez te stranke na vlasti – veruje predsednik vlade – nema života. Pošto se to tako formuliše, evo i predloga kako da se pravilo dosledno sprovede.

Predsednik vlade (a i predsednik republike) morao bi odmah da počne na leđima da nosi crveno-plavu SNS tablu veličine prosečnih vrata svuda gde se pojavi: na konferencijama za štampu; na zvaničnim i nezvaničnim sastancima; na skupovima (stranačkim i nestranačkim); kada dočekuje i ispraća goste i dok razgovara sa njima; te kada drugima ide u posetu. Isto treba da važi i za sve članove vlade, jer oni ne bi bili tu da nema SNS-a koji ih je na to mesto postavio. Nadalje, isto treba da važi i za sve poslanike iz SNS-a, te njihove koalicione kolege, uključujući, naravno, i one iz SPS-a, te SRS-a. Pravilo dalje dosledno primeniti na niže nivoe vlasti.

Pored toga, svi koji su posao dobili zahvaljujući SNS-u takođe treba da uprte tablu na leđa. Za njima, i svi novinari, javni radnici, te tužioci, sudije, advokati – dakle, svi čiji su interesi na razne načine spregnuti sa interesima SNS-a i predsednikom vlade na njegovom čelu. Tu se podrazumevaju i univerzitetski radnici, recimo oni sa FON-a, kojima je akademska etika na srcu a stranačka tabla na leđima. Ako bi neko pitao predsednika vlade da obrazloži zahtev da se nose table SNS-a, odgovor bi bio krajnje jednostavan – nošenje stranačke table (partijskog žiga ili upaljača, svejedno) svodi se na konačnu primenu načela transparentnosti: da se jasno vidi ko, gde, za koga i zašto radi.

Time bi se postigle i nove uštede. Recimo, predsednik vlade ne bi morao da zahteva istragu oko povećanih računa za struju. Ni novinari koji su istragu već sproveli i jasno došli do toga ko je kriv – ne bi morali više da gube vreme na takve stvari. Da su vlasnici i zaposleni u firmama koje su od SNS-a dobile posao da očitavaju brojila nosili partijske table na leđima svima bi sve odmah bilo jasno. I ne treba da se stane na tablama. Recimo, zgrade u kojima žive i rade nosioci tabli takođe se mogu prefarbati u crveno i plavo. Isto bi se moglo uraditi i sa putevima, šinama, tunelima, mostovima, vozovima (dobro, s vozovima se već počelo), kojih – uverava nas predsednik vlade – ne bi bilo da nema SNS-a.

Pa i državu Srbiju bi na kartama ubuduće trebalo štampati isključivo u crvenoj i plavoj boji, jer – tako ispada – ni nje ne bi bilo da nema SNS-a. Na kraju, svi bismo morali da ponesemo tablu na leđima, jer izgleda da ni nas ne bi bilo da nije SNS-a. Dok ne stignemo u tu konačnu fazu, u prvoj fazi table bi nam dale mogućnost da se prebrojimo i razvrstamo na one koji imaju korist od lojalnosti SNS-u i na one koji zbog te koristi trpe ogromnu štetu. Izbori u aprilu mogu se tako svesti na izjašnjavanje za Srbiju s tablama i Srbiju bez njih. Odluka bi morala biti jednostavna i laka.

Peščanik.net, 24.01.2017.

Srodni linkovi:

Vesna Pešić – Preizborna slika: lopata u ruke i bilbord na leđa

Nadežda Milenković – Kako se vodi kampanja od vrata do vrata


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)