- Peščanik - https://pescanik.net -

Neki novi klinci

Ljubljana, 25.6.2021, figura Slobode, foto: Božidar Slapšak

Sinoć nisam mogla pisati, ne samo zbog šampanjca. Rezultati referenduma protiv dodataka zakonu o vodi bili su sasvim neverovatni – zadnji, preko 87% protiv, sa učešćem od blizu 50% glasača – i sve su to uradili klinci. Bio je to uistinu plebiscit protiv vlade, kako je rekla književnica Agata Tomažič. I još se, koji minut posle zatvaranja glasališta, stuštio strašan pljusak bez grmljavine na Ljubljanu, gde je opština Ljubljana Centar imala najveće učešće i najviše glasova „protiv“ u celoj Sloveniji. Nebo se odazvalo.

Počnimo od početka: vlada je smislila da u zemlji koja je pravo na vodu pionirski unela u Ustav pre nekoliko godina, uvede u zakon o vodi neke izmene, ne bi li svojima dala nove poslovne mogućnosti, pre svega u priobalnom pojasu. Providna manipulacija nezgodno je pala u doba kad je otkriveno nekoliko slučajeva zagađivanja voda otpadnim blatom, kao i to da te poslove vode opštine i da niko u vladi ne brine za to, i uveliko nakostrešena javnost je reagovala. Mnoge NVO su se povezale, najaktivnije Institut 8. mart na čelu sa Nikom Kovač, i zahtevan je referendum. Mladi aktivisti svih sojeva bacili su se u sakupljanje potpisa, što uopšte nije bilo jednostavno: budući potpisnik morao je lično u opštinu da potvrdi i overi potpis, ili da ustanovi svoj elektronski potpis (nimalo lakše). Za manje od nedelju dana, to je uspelo, i referendum je određen – a onda ga je vlada potisnula na 11. juli, kada većina onih koji mogu odlaze na odmor. Slanje glasačkih listića po pošti je šepalo, glasači u inostranstvu i glasači po staračkim domovima masovno nisu dobili listiće, bilo je konfuzije oko glasačkih mesta. U tri dana prethodnog glasanja pojavilo se ogromno mnogo glasača, koji su u redovima satima čekali na pripeci. Uz sve to, vlada nije pozvala nikakve posmatrače iz EU. Ministar, poznat po sumnjivim poslovima, onako uzgred je još lažinjao o brizi za ekologiju… Janša je sasvim trampovski posumnjao u to kako se čuvaju prethodni glasovi. Iskreno, malo je ljudi verovalo u uspeh. A pred izbore pojavili su se neki znaci uspeha neverovatne akcije mladih: na televizijskom suočenju, na strani protiv sedelo je više od dvadest prijavljenih predstavnika NVO i samostalnih potpornika, na drugoj nekih pet nesrećnika iz Janšine koalicije i isto toliko kravata, a tu je još bila i grupa neutralnih, ne zna se razlog. Nema smisla govoriti o tome ko je bio ubedljiviji, premda su oni Janšini imali više vremena. Taksisti su obećali da će besplatno voziti stanovnike staračkih domova na glasanje i nazad, i to su na dan glasanja i izveli – prevezli su skoro hiljadu glasača samo u Ljubljani i Mariboru. Posle uvođenja Ubera bez javne debate i sa jasnim lobističkim ciljevima, i taksisti su mnogo ljuti na vladu…

Mala pobeda, reklo bi se, ali ogromne posledice. Prvo i najvažnije, mladi su pokazali da se itekako mogu i hoće angažovati, da znaju kako mudro formulisati kampanju, da ne štede svoje vreme i svoja tela, i da ih je baš briga za postojeće političke običaje. Tehnički bolje upoznati od svih ostalih, veštiji, brži, savršeno informisani, maštoviti i duhoviti, oni su jednim udarcem srušili krhku glupost i nadutost i pokazali kako treba raditi i kako, gde god se može, uvoditi neposrednu demokratiju. Drugo, referendum je dobar način za rušenje vlade kad su izbori tako upakovani da mladi u njima nemaju nikakve šanse, sem da utonu u partijski smrad: ovaj je izvesno bio upravo to, ključni udarac pred padanje. To možda budi nadu i na drugim mestima gde izgleda da se vlastodršcima ne može ništa.

U pravu je resorni ministar: nije se glasalo po razumu, nego po emocijama, s tim što razum ovde znači – moja računica. Takva je opasna i riskantna institucija referenduma. U ovom slučaju, ujedinila je sve generacije i najrazličitija opredeljenja oko jedne jako emotivne stvari – vode, a protiv lopovskog udruženja. Cena potcenjivanja razuma građana i povezanosti njihovih emocija vrlo je visoka. Takva kakva je, rasklimatana i koruptivna, parlamentarna država još može da se iskoristi za poneko mirno uređivanje, te da se time izbegne krvavo zadovoljavanje dugogodišnjeg besa. Neki Janšini glasači možda su glasali protiv, jer im je bližnji bistri potok važniji od vođe – to je odličan prvi korak. Bistri potok i klinci izgledaju, bar za trenutak, kao nepobediva kombinacija.

Peščanik.net, 13.07.2021.

Srodni link: Rodoljub Šabić – Paralela

EKOLOGIJA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)