- Peščanik - https://pescanik.net -

No pasaran

Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Nijedan napad na Sašu Jankovića, zaštitnika prava građana, ne bi smeo da ostane bez odgovora. Ne mora, a i ne treba, taj uzvratni udarac da bude 10 puta jači – kako su voleli da uzvraćaju devedesetih oni koji danas upravljaju srpskom politikom – može da bude i slabiji, ali glas otpora mora da se čuje.

“Repetitio mater studiorum est“. Ili, što bi rekli stari Latini, ponavljanje je majka nauke, pa osnovne činjenice u “Slučaju ombudsman“ valja neprekidno ponavljati, iz dana u dan, sve dok haranga traje. A ona će potrajati.

Zaštitnik građana je pao u nemilost onog trenutka kad je rešio da istera na čistac sukob između specijalnih policijskih i specijalnih vojnih snaga, Žandarmerije i “Kobri“, u čijem su se centru našle ličnosti koje tu nikako ne bi smele da se nađu. Reč je, kao što je poznato, o najbližim rođacima, rođenoj braći, premijera Vučića, odnosno gradonačelnika Malog. U tom pokušaju Janković je pokazivao prvo (za vlast pre svega) neočekivanu upornost, a onda i zavidnu hrabrost. Da bi zaštitnika građana sprečili u obavljanju posla pojedini državni organi, uz pomoć svojih saradnika, protiv njega pokreću medijsku kampanju zasnovanu na poluistinama i celim lažima.

To je, dakle, ključno. I ne sme nikako da bude smetnuto sa uma.

To ne videti, znači biti “slep kod očiju“.

Očigledno je cilj te kampanje da se Janković kompromituje i da se “nezgodan svedok“ ućutka; faktički – da se sruši jedna institucija.

Kao što je očigledno da oni koji su se, pre ili kasnije, pod ovim ili onim izgovorom u ta kola upregli, nisu ni naivni ni neobavešteni. I sve bi im se moglo zameriti pre nego politička nepismenost.

Nije reč ovde više, ma kako već samo to bilo izuzetno važno, samo o jednoj nezavisnoj državnoj instituciji. Sad i sam Janković postaje manje bitan, odnosno paravan za druge bitke. A kolateralna šteta postaje čak i premijer Vučić.

Front borbe se širi, tj. premešta. Pod izgovorom da se želi rasvetliti jedna porodična tragedija, unose se dimne bombe na političku scenu Srbije i kreće u obračun sa onim njenim građanskim, antinacionalističkim delom.

To ne sme da prođe.

Peščanik.net, 06.05.2015.

Srodni linkovi:

Vesna Pešić – Preko crte

Dejan Ilić – Koja istina?

Bojan Gavrilović – Mrak u podne

Miroslav Hadžić – Javno satiranje

Mario Reljanović – Zaštita za Zaštitnika

Nadežda Milenković – Zapeta, kao zapeta puška

Tatjana Paunović – Dan mrmota

VIDEO – Državni neprijatelj br. 1

Rastislav Dinić – Koliko koštaju jednaka prava

Mijat Lakićević: Kud plovi ovaj brod – Godinu dana Vlade

Vesna Pešić – Ombudsman na kori od banane

Dejan Ilić – Laž urla Srbijom

Miša Brkić – Moć birokratije

Saša Đorđević – Dvostruki standardi

VIDEO – Topli zec za ombudsmana


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.