- Peščanik - https://pescanik.net -

Nobelovu nagradu za mir dobila je zastupnica rata

Foto: Pxhere

Marija Korina Mačado vođa je desne opozicije u Venecueli, koja zahteva da se stranom – američkom – vojnom intervencijom skine izabrani predsednik Maduro. Drugim rečima, najbliža saveznica Trampa,1 koji već mesecima potapa venecuelanske brodove pod pretpostavkom da švercuju drogu u SAD. Žrtava je sad preko sto, jer američko oružje naprosto uništi lađu. Venecuelanske vlasti tvrde da su sve potopljene lađe bile ribarske, ali ko će verovati strašnom tiraninu u zemlji koja je skoro razorena američkim embargom, a zbog nafte koju Tramp smatra svojom. Tramp otvoreno govori o vojnoj intervenciji u Venecueli i verovatnoća otvaranja novog ratišta je veoma velika i sasvim blizu. Da li se možda neko seća da je pre nekoliko godina, u svom prvom mandatu, Tramp često govorio o „našoj nafti u Siriji“? Bilo gde da je, u njegovoj glavi nafta je uvek „naša“, a sad je to važnije nego ikada, u krizi sa gasom iz Rusije.

Marija Korina Mačado predstavlja venecuelansku buržoaziju i američki kapitalizam, a optužbe protiv nje i kratkotrajno hapšenje odnosile su se na njen pokušaj puča. Kad zbog toga nije mogla da se kandiduje za predsednički položaj, postavila je uistinu izgubljenog, ako ne senilnog starca kao kandidata, koji je posle izbornog poraza našao utočište u Španiji, u frankističkim krugovima. Mačado se skriva u Venecueli, što je priča za neznalice. Njen demokratski program zasniva se na tome da Amerika vojno zauzme Venecuelu i sprovede demokratiju po receptu Iraka, Libije i Avganistana. Venecuela se, zahvaljujući američkoj propagandnoj zaveri i savršenoj ignoranciji medija, uporno prikazuje kao pakao na zemlji. Inače je to zemlja sa najbogatijim rezervama nafte na svetu, što objašnjava skoro sve. Raznolikost društvene organizacije zemlje, sa izolovanim i dobro zaštićenim bogatašima, seoskim zadrugama koje rade po svome, često protiv državnih namera, levičarskim komunama koje usred Karakasa imaju potpunu autonomiju (sa sve svojom vojskom) nepoznata je svetskoj javnosti. Mnogi su u Venecueli protiv Madura; pre svega zato što je izrazito manje pametan, vešt i uspešan od Huga Čaveza, ali cenzure praktično nema, i Maduro je u svojoj ambicioznosti morao da ponudi ogromne ustupke da bi se održao u zemlji praktično uništenoj američkim embargom. Venecuela bi, sa svojom kafom, čokoladom, plažama, ribarstvom, hranom, narodnom umetnošću mogla biti raj na zemlji; ali ima naftu i revolucionarni kolektivni napon, što je za Trampa nepodnošljiva kombinacija. Država održava odlike socijalne države – zdravstvenu zaštitu, školstvo i istovremeno odsustvo državnog pritiska na privatnu inicijativu. Embargo i izolacija samo su ojačali stanje duha Venecuelanaca. Da li danas neko ozbiljno misli da bi nacionalizacija nafte za ovu zemlju bila štetna?

Tramp se uopšte nije uzbudio zbog toga što je njegova saveznica dobila Nobelovu nagradu za mir, a njegov sumanuti egotizam primiren je blanko čekom sa kojim može da napadne Venecuelu i preuzme „našu naftu“: najveći deo teći će u njegove džepove, a svoj deo dobiće i „demokratska“ uzdanica mira u svetu – no ne pre nego što Venecuela postane nova Gaza.

U celoj toj prljavoj igri najodvratnije deluje Nobelov komitet za mir, koji radi u Oslu. Uspeli su da nađu nešto još gnusnije nego što je nagrada Trampu. On može da sačeka, ima još tri mogućnosti, verovatno i više, jedan mali rat sa uvođenjem parlamentarne demokratije tu ne može da škodi. Ko će to bolje razumeti od norveških naftnih bogataša, koji se u diskretnoj protestantskoj skromnosti brčkaju u ogromnim morskim rezervama nafte?

Peščanik.net, 11.10.2025.

Srodni linkovi:

Masha Gessen – Otmica Madura i Putin

Tariq Ali – Otmica u Karakasu

The Guardian – Supersila kao odmetnička država

Tatjana Dušanić – Venecuela: nafta plus socijalizam

The New Yorker – Venecuela u krizi

Radio Eho Moskve – Nevolje sa prijateljima…

Dejan Ilić – Intervencija

The New York Review of Books – Fiesta iz pakla

Milutin Mitrović – Istina umire u Venecueli

Blätter: Venecuela – godina odluke


________________

  1. „Posvećujem ovu nagradu napaćenom narodu Venecuele i predsedniku Trampu zbog njegove presudne podrške našoj stvari“, izjavila je Mačado. Prim. ur.
The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)