- Peščanik - https://pescanik.net -

Rekvijem za pravdu

Foto: Predrag Trokicić

Pustimo sad Vučićeva blebetanja o suzama – naravno, „srpskim“ – bez roditelja (takozvane suze-siročad). Ali to što on već sad zna da Ramusha Haradinaja neće osuditi Sud u Hagu (Specijalni sud za Kosovo), nešto je sasvim drugo. Zacvileo je Vučić kako nema pravde za Srbe. Umesto tog otužnog cvileža, umesno bi bilo zapitati se šta se zaista događa sa pravdom, makar i tranzicionom, ako se na nju pogleda iz ugla ovog, zasada trećeg pokušaja da se sudi donedavnom predsedniku vlade Kosova.

Dva puta je Haradinaj izlazio pred Sud u Hagu (istina, pred jedan drugi sud: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), prvo 2008. godine, pa onda i 2010, i oba puta, 2008. odnosno 2012, bile su odbijene kao neosnovane sve optužbe protiv njega. Zašto je Haradinaj sada ponovo kao osumnjičeni pozvan u Hag, ako se ne može goniti za krivična dela za koja je prethodno bio oslobođen od odgovornosti? On je u Hag kao osumnjičeni mogao otputovati samo zbog zločina za koje mu se ranije nije sudilo.

Specijalni sud za Kosovo ustanovljen je 2015. godine. Kao deo sudskog sistema Kosova, to je svojevrsni hibridni sud izmešten sa Kosova u Hag. O tome smo već govorili: samo osnivanje tog suda potvrda je nezavisnosti Kosova od Srbije. Ali, pustimo to. Bitno je nešto drugo – kada su i koje su to nove činjenice otkrivene i o kojim zlodelima, e da bi se Haradinaju još jednom sudilo? Vesti iz Haga su nemušte, na osnovu njih se ništa ne može reći – Haradinaj je izašao pred sud i ćutao, a izgleda da ni sudije nisu mnogo govorile. Posle se Haradinaj vratio kući.

Nešto govorljiviji bio je ovdašnji bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. On je rekao da je domaće tužilaštvo još 2009. prikupilo dokaze o notornoj trgovini organima. O trgovini organima (ili, nešto primerenije – krađi organa) izvestio je krajem 2010. godine Veće Evrope švajcarski političar i nekadašnji tužilac Dick Marty. Taj njegov izveštaj o zločinima Oslobodilačke vojske Kosova bio je razlog za osnivanje Specijalnog suda za Kosovo.

Godine 2017, dokazi ovdašnjeg tužilaštva iz 2009, kao ni Martyjev izveštaj iz 2010, nisu delovali ubedljivo jednom sudiji u Francuskoj, pa on odbija da izruči Haradinaja Srbiji, pošto ga je prethodno na aerodromu uhapsila francuska policija na osnovu poternice srpske policije. Taj slučaj neizručenja bio je zanimljiv. Podsetimo se, Haradinaja hapse usred izborne kampanje u Srbiji, a odluku da ga ne izruče donose pošto su izbori završeni. U toj kampanji Vučić se hvalio svojim ugledom u svetu i poštovanjem koje mu se ukazuje. Da bi odmah posle izbora usledio sudski šamar iz Francuske.

Ostalo je tada nejasno zašto odluka nije doneta ranije, nego se sve otezalo iako su razlozi zbog kojih je izručenje odbijeno bili jasni već na početku procesa. Francuski sudija je zaključio da Haradinaj ne bi imao fer suđenje u Srbiji. A moguće je i da mu dokazi nisu delovali uverljivo. Da jesu, Haradinaja je mogao poslati pravo u Hag, gde već radi Specijalni sud za Kosovo. Nije jasno ni zašto iz Srbije dokazi nisu bili poslati upravo u Hag, nego su išli sudiji u Francuskoj: jer, znalo se da je samo sud u Hagu nadležan za zlodela na Kosovu (iz poznatog razloga: taj sud je svojevrsna potvrda nezavisnosti Kosova).

Ovaj niz pravosudnih ekscesa, od 2008, preko 2012. i 2017, pokazuje da se nijedna strana – kosovska, srpska, francuska, a posredno i haška – nije bavila pravdom, istinom i postupanjem na osnovu utvrđenih činjenica. Treba sumnjati u to da su posle 2017. iskrsli neki novi podaci, svedočenja, dokazi. Sva je prilika da ono što se već zna ne služi da se zadovolji pravda i nadoknadi šteta (kako to loše zvuči kada se govori o ubijenim ljudima) žrtvama. Ta istina služi kao instrument pritiska i ucene. Ona se poteže kada ovdašnje aktere treba podsetiti na to da su se nekome spolja obavezali na poslušnost.

Haradinaj i njegova odluka o taksama vide se kao glavna prepreka za novi krug dijaloga (dok se ovi ljudi dogovaraju, neće tu biti nikakvog rešenja) između čelnika Kosova i Srbije. Specijalni sud u Hagu zgodno je poslužio da se ta prepreka ukloni. Kada Vučić kaže da neće biti pravde za Srbe, on, naravno, laže. Ali, kako to obično radi, laže istinom. Jer, ne samo da neće biti pravde za Srbe, već je, naprotiv, neće biti ni za koga, kada se istina o zločinima koristi kao instrument za manipulaciju. Haradinaj nije otišao u Hag da odgovara, on je u Hag sklonjen da bi se ovde nastavili besmisleni dogovori.

Kada Vučić nariče za pravdom (za „Srbe“), najodurnije je u tome upravo to što je i on sam, kao i Haradinaj, deo tog korumpiranog pravosudnog mehanizma. Kao nad Haradinajem, verovatno i nad njim visi pretnja, koja će biti aktivirana kada se za to ukaže potreba. Za sad, za razliku od Haradinaja, on se pokazuje kao poslušna marioneta. Ali, to je njegov problem i problem onih koji ga slede. Naš je problem što te konce spolja vuku ljudi koji se nimalo ne razlikuju ni od Vučića ni od Haradinaja.

Peščanik.net, 25.07.2019.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)