- Peščanik - https://pescanik.net -

Bojkot

Ulaz na Novom Beogradu, mart 2020, foto: Peščanik

Zašto je Vučić bio u Sjedinjenim Državama tik pre nego što je raspisao izbore? Izbore je mogao raspisati i pre puta, zar ne? Oko čega se tamo pogađao sa nižim činovnicima američke administracije? Ili je išao samo da bi se pojavio na Konferenciji Američko-izraelskog saveta i izrekao gomilu gluposti pred razdraganom publikom? Ako je suditi po rečima samog Vučića – što, znamo, ne treba raditi – putovao je u Sjedinjene Države da bi tamo dogovorio kupovinu oružja od Izraela. Ali, dobacuje čitalac, za to je onda trebalo da ode u Izrael.

A tek susret Vučića i Thaçija na američkoj teritoriji? Šta su njih dvojica imali da pričaju pred izbore u Srbiji? Izbori na Kosovu prošli su bez ikakvog polaganja računa stranim administracijama (ako baš hoćete, čitajte – službama). Na tim izborima kosovske stranke iz opozicije uzele su više glasova od stranaka na vlasti. O toj slobodi biranja žitelji Srbije na netom raspisanim izborima mogu samo da sanjaju. Štaviše, uvod u kosovske izbore jasno pokazuje da je Kosovo suverenija država od Srbije. Tamošnji čelnici nisu išli uokolo i pogađali se oko uslova za održavanje izbora. Kada se tako gleda, možda bi Srbija trebalo da zatraži priznanje od Kosova, a ne obrnuto.

Ali, pustimo Kosovo. Još jednom: zašto je raspisivanje izbora u Srbiji bilo tesno skopčano sa Vučićevim izletom u Sjedinjene Države? Šta je sporno u vezi sa izborima u Srbiji, pa se morala tražiti dozvola spolja da se oni raspišu? I ako se već to dopuštenje tražilo, šta se nudilo zauzvrat?

Ne samo što odgovore na ova pitanja nećemo naći u domaćim medijima sa takozvanom nacionalnom pokrivenošću, nego ona tamo neće biti ni postavljena. Tako s jedne strane imamo nelegitimnu vlast izvan svake kontrole (unutrašnje, koja nas ovde jedino i zanima; spoljna kontrola je očigledna); a s druge – neme medije. Ima li važnijih pitanja pred izbore od kontrole vlasti i čuvanja narodnog suvereniteta? A jedino se o tim pitanjima neće razgovarati. Ovaj režim, umesto kontrole vlasti nametnuo je kao temu kontrolu opozicije, što su pokorno prihvatili kontrolisani mediji.

Ali, pustimo režim i njegove medije. Kako se opozicija sprema za izbore? Gde će izneti svoje programe? U medijima, par nedelja pred izbore? Treba sumnjati da će i to dobiti. U kampanji od vrata do vrata? Čak i da ima aktiviste spremne da pozvone, a nema ih, opozicija to neće stići da uradi, izuzev ako ne stane u red iza službenika režima koji već nedeljama uznemiravaju žitelje Srbije tako što im kucaju na vrata i proveravaju za koga će glasati. Ne samo što je zatvorio medije, režim je ukinuo i prostor za opozicione kampanje na terenu, ispunivši ih svojim aktivistima plaćenim državnim parama.

Ali, pustimo opozicionu kampanju. Kako će opozicija koja izlazi na izbore brojati i kontrolisati glasove birača? Nikako. Nijedna od opozicionih grupa nema dovoljno pristalica da pokrije većinu izbornih mesta u Srbiji. Ni sve zajedno, kada bi se dogovorile da zajednički kontrolišu izbore, te grupe ne bi imale dovoljno kontrolora ni za polovinu biračkih mesta. Ali, neka bude da ih imaju, ne za pola, nego za sva biračka mesta, opet neće kontrolisati izbore. Jer su birački odbori tek prva stepenica u krađi izbora. Ono što se pokrade na terenu verifikovaće Republička izborna komisija u kojoj će opozicija biti u manjini. To smo već gledali na prošlim predsedničkim izborima i gledaćemo ponovo.

Crta će garantovati za regularnost izbora, pomišlja čitalac. Dobro, neka bude tako. Uz jednu ogradu: Crta može garantovati samo za ona izborna mesta na kojima će imati svoje posmatrače. Koliko će ih biti – par stotina, hiljadu, od oko devet hiljada izbornih mesta? Uz još jednu ogradu – da su svi Crtini posmatrači obučeni i odlučni da na svojim mestima odole svim pritiscima po bilo koju cenu. Drugim rečima, pod uslovom da su svi Crtini posmatrači oštro nastrojeni protiv režima. Umesto u kampanju za takvu nastrojenost, Crta je pokrenula kampanju o demokratiji koja drhti od – straha.

Pošto pustimo Crtu, to praktično znači da su sve stranke na ovim izborima prepuštene na milost i nemilost hiru režima sa Vučićem na čelu. Dobiće onoliko glasova koliko im režim da, a ne koliko su zaista osvojili (što nikako ne znači da će potonje nužno biti veće od prvog). Što nas vraća na početak ovog teksta: o čemu se pričalo/pogađalo u Sjedinjenim Državama? Možemo da spekulišemo: Vučić traži dozvolu da raspiše izbore pod uslovima koji njemu odgovaraju, a ne pod uslovima koji garantuju slobodnu i poštenu demokratsku utakmicu. Uz to, možda je već ponudio i rezultate i zatražio da se i oni priznaju. Što sve stranke koje učestvuju na izborima – htele to one ili ne – čini saučesnicama u nameštanju izbora.

Ali, pustimo sad i režim i medije i opoziciju koja izlazi na izbore. Sve je to propala stvar. U takvim okolnostima, jedino bojkot ima smisla.

Peščanik.net, 05.03.2020.

BOJKOT IZBORA 2020.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)