- Peščanik - https://pescanik.net -

Dugi jezik Jova Bakića

Foto: Predrag Trokicić

Ljubodrag Stojadinović je valjda prvi pokušao da spasi Jova Bakića od sebe samog; onda je to – doduše sa bitno drugačije pozicije od Stojadinovićeve – učinio i Zoran Panović i još neki. Ne sumnjam u njihove dobre namere, ali verujem u izreku da je put u pakao popločan dobrim namerama.

Kada pročita ono o upadu u RTS sa dugim cevima, čovek ne zna da li je to tužnije ili smešnije. Kakav je uopšte smisao te priče? Osim da nekome stvarno padne na pamet da uradi tako nešto, a onda to uopšte ne bi bilo smešno.

Ali to zapravo i nije tako važno. Očekivalo bi se od profesora sociologije da se malo pozabavi dubinskim društvenim procesima koji na površinu izbacuju ovu ili onu politiku. Recimo, razlike između Portugalije pre (gotovo) pola veka i Srbije danas su takve i tolike da svaku analogiju čine besmislenom. A pogotovo „preporučivanje“ neke „revolucije karanfila“ sa vojnom diktaturom u pozadini, kao ikebanom.

Od doktora nauka očekivalo bi se takođe da nema iluzija. No, i naučnici su ljudi pa možda nije strašno kada im se to desi jednom. Dakle, može se razumeti to što je Jovo Bakić, kako je sam rekao u intervjuu za NIN, „gajio iluziju“ da je „Milošević glavni problem i kada taj režim padne da ćemo mi ići napred znatno brže, da će novi političari biti pošteni“. Ali, ako dozvolite, nedopustivo je posle samo dve decenije ponovo imati istu takvu iluziju. I misliti da će sve biti drugačije samo da skinemo Vučića i malo pojurimo njegove tajkune po ulicama. Sa mafijom može da se obračuna samo prav(n)a država.

No, i to je manji problem. Ključno je što ova i ovakva priča Jova Bakića savršeno odgovara Vučiću, a ne odgovara opoziciji. Otud, nije Bakić slučajno pozvan u policiju. To naravno jeste antidemokratski, može se upotrebiti i teža reč, ali to nije učinjeno da bi policija stekla neka „operativna saznanja“ o revoluciji koju Bakić priprema, niti su inspektori očekivali da će ga uplašiti, jer oni znaju da Jova Bakića (bar na taj način) nije moguće uplašiti. Cilj tog malog i ne naročito visprenog političko-policijskog lukavstva je dvostruk. S jedne strane da se, ako ne baš od Jova Bakića napravi žrtva, heroj, lider… onda makar da ga se malo pogura u prvi plan. I tako, s njegovim radikalnim idejama, unese još malo konfuzije u ionako razdrobljenu opozicionu političku scenu. I opozicija još više veže za radikalna politička rešenja koja u širokim biračkim masama nemaju podršku. Drugo, s prethodnim povezano, tako se oni delovi opozicije koji su spremni na naporan i organizovan politički rad po celoj Srbiji marginalizuju; slabi se njihova odlučnost, njihova snaga i njihov uticaj.

Da bi tako građani zaboravili na najvažnije. Godine dvehiljadite ona ključna, „revolucionarna“ promena nije se dogodila 5. oktobra. Do tog „kopernikanskog obrta“ u Srbiji došlo je dve nedelje ranije, na izborima, 24. septembra.

Peščanik.net, 17.06.2019.

Srodni linkovi:

Ljubodrag Stojadinović – Vučićeva teorija zadnjice

Filozofski fakultet – Otvoreno pismo

Ljubodrag Stojadinović – Tovilište za hulje

Ljubodrag Stojadinović – Revolucija Jove Bakića

PROTESTI 2018/19.

The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)