- Peščanik - https://pescanik.net -

Ministar Kluzo

Peter Sellers kao inspektor Clouseau, foto: Wikipedia

Čitalac se možda seća: u novembru 2018. apelacioni sud je potvrdio odluku višeg suda da Vesna Pešić i Peščanik plate odštetu Nebojši Stefanoviću jer su mu povredili čast i ugled. Setiće se možda i da su Stefanoviću čast i ugled povređeni 2016. tako što je Vesna Pešić na Peščaniku napisala da je njemu, Stefanoviću dakle, kao tadašnjem ministru policije „dodeljena uloga da ispadne najgluplji“ jer se uvek pojavljuje posle Vučića sa zadatkom da „zapuši“ rupe. I da završimo s podsećanjima: „rupa“ koju je trebalo zapušiti bila je Savamala, to jest rušenja u tom delu grada u proleće 2016. Stefanović je u danima posle rušenja objasnio da policija nije intervenisala i zaustavila rušitelje jer je štitila živote policajaca. Da su intervenisali, objasnio je tada ministar, policajci su mogli da poginu od strujnog udara iz ogoljenih žica presečenih kablova.

Nije smešno, tužno je odraslu osobu privoleti da izgovara takve besmislice. Kada je pisala o Stefanoviću, Pešić je te 2016. pokazala mnogo više saosećanja i razumevanja za njegovu tužnu ulogu najveće režimske budale, nego što ga je ismevala. Stefanović je to pak shvatio kao izrugivanje i tužio i Pešić i Peščanik. Stefanović tužio, sud zahtev iz tužbe prihvatio i presudio da se tužiocu plati naknada za bol i patnju.

Zamislimo ove 2021. nekog novog sudiju i neku novu tužbu. Recimo, Stefanović, i dalje kao ministar, samo ovaj put odbrane, tuži svoje kolege iz stranke zbog povrede časti i ugleda. Kolege, od Brnabić i Đukanovića nadalje, javno ga sumnjiče da je izdajnik, američki čovek u domaćoj vladi, vođa zavere, kao nekadašnji ministar policije dizajner paralelnih struktura u MUP-u s jednim jedinim ciljem – da Vučića skine… Odakle? S mesta predsednika države? S mesta predsednika stranke? Dobro, s čega god… dakle da Vučića skine tako što će mu uhapsiti brata Andreja, a na osnovu „navodne“ Andrejeve umešanosti u slučaj/kriminal „Jovanjica“. Dok je Pešić Stefanovića slikala kao dobroćudnog naivnog glupaka, gotovo nalik na bajkovitog Ivicu budalicu, kolege su od Stefanovića napravile crnog (američkog) đavola. Šta Stefanovića više boli? I hoće li ponovo tražiti da ga sud zaštiti?

Kao i mnogo puta ranije, Vesna Pešić se pokazala kao odličan tumač, pa čak i kao svojevrsni prorok: sva je prilika da je u podeli režima Stefanovićeva uloga, od početka pa do njegovog izvesnog kraja, bila da popunjava rediteljeve, to jest Vučićeve „rupe“. S tim što mu je opseg izražajnog registra ipak nešto širi nego što je to Pešić identifikovala i kreće se od najglupljeg do najgrotesknijeg. Ima čak i neke pesničke pravde i fine poetike sudbine u tome da komičar Stefanović karijeru završi u grotesci. Što naravno nema nikakve veze s umećem reditelja. Reditelj je bio i ostao ignorant u svakom poslu kojeg bi se poduhvatio. Pa tako i u ovom novom pakovanju Stefanoviću da je „američki čovek“. Stefanović je uvek bio čovek zadatka, a zadaci su mahom bili najgluplji mogući, jer mu je takav bio i nalogodavac. Vučić je Stefanovića, bez ikakve svesti o sličnostima, gradio po modelu čuvenog inspektora Clouseaua, to jest Kluzoa.

Jacques Clouseau bio je genijalna kreacija reditelja Blakea Edwardsa i glumca Petera Sellersa iz filmskog klasika „The Pink Panther“ iz 1963. Lik inspektora bio je tako uspešan da je u raznim inkarnacijama u više od 10 filmova na bioskopskim platnima živeo čitave tri decenije. Policajac Stefanović je domaća verzija Kluzoa. Jer samo (domaći) Kluzo može izaći i reći da su ogoljene žice iz presečenih kablova smrtna pretnja pred kojom će se svaki razuman policajac povući kako ne bi ugrozio sopstveni život. Vučić je Stefanovića – da ponovimo, ignorantski i bez ikakve svesti o sličnostima – dosledno gradio kao domaćeg Kluzoa godinama, od prvog telefonskog pojavljivanja Nebojše iz Beograda u javnosti preko Savamale do pred sam kraj. A onda je reditelj iznenada promenio žanr i od Kluzoa pomislio da napravi ni manje ni više nego Jamesa Bonda.

Zamislimo sad našeg Kluzoa u poseti Sjedinjenim Državama. Zamislimo, dalje, nekog američkog diplomatu/operativca u razgovoru s Kluzoom. Diplomata/operativac s Kluzoom kuje zaveru i razrađuje plan za smenu Vučića. Iz Sjedinjenih Država umesto Kluzoa vraća se Bond, James Bond. To je groteska u koju treba da poverujemo. A nudi nam se u zamenu za mnogo realniju priču – po svemu crnotalasnu ili tvrdokornu (hard boiled) – o umešanosti samog vrha države i državnih struktura u kriminal na Jovanjici. Nekadašnji Kluzo, sada Bond, dobiće i svoju „bond“ devojku: Dijanu Hrkalović. Svi elementi žanra su tu, ali izabrani likovi tu priču naprosto ne mogu da ponesu. Pobogu, pa Stefanović nije umeo ni da mimo zakona trguje oružjem: umesto njega je to morao da radi njegov otac. Džabe sad (Đukanovićeve ili Koluvijine, svejedno) ikone poređane po prozorskoj dasci kao garanti istine: priča pušta na sve strane.

Ali je Brnabić, Đukanović… ponavljaju do iznemoglosti. Kluzo se brani kako zna i ume. On neće da bude Bond. Bondovo odelo stoji mu kao ludačka košulja. On, naprosto, nije taj tip.

Peščanik.net, 12.10.2021.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)