- Peščanik - https://pescanik.net -

Racionalizacija

Fotografije čitateljki, Ivana Karić

Premijer Vučić obećao je da će 2015. godina biti teška. Sasvim je izvesno da država ne može da izdrži svoj preglomazni državni aparat i javnu potrošnju. Smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru jedan je od prioritetnih zadataka Vlade, i to ne može biti sporno. Iako je do sada ovaj zadatak vešto izbegavan (uz izuzetak uvođenja zabrane zapošljavanja u javnom sektoru krajem 2013. godine), a partijsko zapošljavanje ostalo privilegija podobnih, očigledno je da ozbiljan finansijski udar na materijalno najugroženije građane (penzionere, primaoce socijalnih davanja) nije dao očekivane rezultate, pa se pokrenulo i ovo pitanje – pod neutralnim nazivom „racionalizacije za korisnike javnih sredstava“.

Naime, različita ministarstva su, neposredno pre ili neposredno nakon novogodišnjih praznika, na adrese različitih organizacija i institucija, kao i organa lokalne samouprave, poslala tabelu i uputstvo za njeno popunjavanje. Tabelu i uputstvo su prethodno dobila od Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave. Tabela nema ime i njen karakter opredeljuje samo prateća informacija da će služiti za izradu plana racionalizacije za korisnike javnih sredstava.

Uputstvo otkriva da je reč o veoma ozbiljnom poduhvatu, odnosno da svaki starešina (direktor, rukovodilac i slično) kome je tabela upućena mora da opredeli broj zaposlenih koji će predstavljati višak u radnoj jedinici na čijem čelu se nalazi. U prvih nekoliko kolona upisuju se opšti podaci o korisniku javnih sredstava. Potom slede podaci koji se odnose na broj radno angažovanih lica – zaposlenih na neodređeno i određeno vreme, kao i angažovanih po drugim osnovama bez zasnivanja radnog odnosa. Dve kolone su rezervisane za ove podatke – u jednu se unosi broj iz decembra 2013. godine, a u drugu iz decembra 2014. godine. Potom se unosi podatak o predviđenom „prirodnom odlivu“ – broj zaposlenih koji će napustiti korisnika javnih sredstava ili se penzionisati do 30. juna 2015. godine.

Kolona VII je posebno zanimljiva. U nju se naime upisuje sledeći podatak:

„Ako korisnik ima potrebu za novim zapošljavanjem na određenim radnim mestima, potrebno je da izvrši racionalizaciju većeg broja zaposlenih sa drugih radnih mesta (na primer, radna mesta za kojim je prestala potreba ili ih je moguće objediniti usled smanjenja obima posla), tako da ukupan broj zaposlenih posle 30.06.2015. godine odgovara umanjenju od 6,5% u skladu sa Uputstvom. To znači da je potrebno racionalizovati više od 6,5% zaposlenih da bi korisnik mogao da angažuje nova lica na određena radna mesta za koja je iskazao potrebu.“

Saznajemo čak tri stvari iz ove dve rečenice: 1) da otpuštanje ne znači da neće biti novog (partijskog) zapošljavanja; 2) da je famozna cifra smanjenja broja zaposlenih 6,5%; 3) da će se ceo postupak sprovesti do 30. juna ove godine. Može se dodati i četvrta stvar, mada je više predmet etike nego politike – otpuštanje se u Uputstvu naziva „racionalizacija“. Nijednom se ne pominju izrazi „otpuštanje“ i „otkaz“.

Naredne kolone logički prate matematiku „racionalizacije“ – trebalo bi ih popuniti brojem zaposlenih koji će ostati da rade, kao i brojem zaposlenih kojima će radni odnos prestati. Zanimljivo je da se ovde pominje prestanak radnog odnosa, iako se pominju i lica koja nisu u radnom odnosu, nego su angažovana po drugim osnovima (ugovor o delu, ugovor o privremenim i povremenim poslovima).

Kolona X sadrži broj zaposlenih koji će biti stavljen na raspolaganje internom tržištu rada, odnosno broj državnih službenika koji će u postupku ostati neraspoređeni, u skladu sa Zakonom o državnim službenicima.

Kolona XI sadrži predlog mera koje se moraju sprovesti u postupku „racionalizacije“ (kao primer su dati ukrupnjavanje ili objedinjavanje poslova, ukidanje nepotrebnih radnih mesta).

Šta sve u navedenom nije u redu? Nekoliko stvari:

U navedenim dokumentima dakle nema niti jedne smernice kako i zašto se vrši „racionalizacija“. Samo nebo je prepreka, a zakoni to nisu nikako – oni će se promeniti tako da se u njih ugura svaka ideja kao zakonita, verovatno bez obzira na to koliko se kosi sa zdravim razumom.

Premijer Vučić je takođe naglasio da će najvažnija u ovoj godini biti – odgovornost. Ostaje da se vidi na koji način će se javnost upoznavati sa razvojem „racionalizacije“, potencijalno najmasovnijeg otpuštanja zaposlenih u Srbiji ikada.

Da li ćemo moći da se na vreme upoznamo sa kriterijumima na osnovu kojih će se vršiti izbor zaposlenih koji će ostati bez posla? Da li će ovaj izbor biti izvršen prema zakonskim procedurama, koje važe o opštem i posebnim režimima radnih odnosa? Proces otpuštanja u javnom sektoru je, za razliku onog ustanovljenog izmenama i dopunama Zakona o radu, dugotrajan i detaljno regulisan.

Koliko vremena će biti ostavljeno nadležnima da se načine ovako krupni potezi kojima će, direktno ili indirektno, biti pogođene desetine hiljada ljudi? Kada smo već kod cifara, da li će neko u Vladi naći za shodno da nam saopšti koliko je 6,5% u apsolutnoj cifri zaposlenih?

Konačno, ali ne i najmanje važno – da li će doći do diskriminacije po osnovu političke pripadnosti prilikom primene propisa? U protivnom, ako javnost i zaposleni ne dobiju sve ove i mnoge druge odgovore na vreme, čini se da će Vlada morati da preuzme odgovornost za netransparentnost i potencijalnu nezakonitost uručenih otkaza, a posrnulo pravosuđe će se naći pred još jednom lavinom radnih sporova protiv države. Za sada, Vlada je pala na ispitu – jedinica za aljkavost, prikrivanje važnih informacija od javnosti i stvaranje panike među zaposlenima.

Tabela plana racionalizacije

Uputstvo za popunjavanje tabele

Peščanik.net, 15.01.2015.

Srodni linkovi:

Mario Reljanović: Početak racionalizacije – neplanski i partokratski

Sofija Mandić: Slučaj – javni sektor

Mario Reljanović – A gde su kriterijumi?

Mario Reljanović – Još jednom o racionalizaciji

Dejan Ilić – Srbija između dva modela, skandinavskog i makedonskog

Vesna Pešić – Uaaa za ministra Vujovića

VIDEO – 6,5 posto

AUDIO – 6,5 posto + transkript

Vesna Pešić – Još jednom spaljena zemlja

Tatjana Paunović – Javni sektor, tajne politike

Vesna Pešić – Džeziranje na istu temu

Dejan Ilić – Lakoća odgovora

Dejan Ilić – Šest i po odsto

RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Mario Reljanović je doktor pravnih nauka, naučni saradnik na Institutu za uporedno pravo u Beogradu. Bavi se temama iz oblasti radnog i socijalnog prava, ljudskih prava i pravne informatike. U periodu 2012-2018. radio je kao docent i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Union. Na istom fakultetu je u periodu 2009-2018. bio na čelu pravne klinike za radno pravo. Predsednik je udruženja Centar za dostojanstven rad, koje se bavi promocijom radnih i socijalnih prava. Saradnik je više drugih organizacija civilnog društva i autor nekoliko desetina stručnih i naučnih radova. Za Peščanik piše od 2012. godine.

Latest posts by Mario Reljanović (see all)